neurolingvistika (neuro- + lingvistika), lingvistička disciplina koja se bavi živčanom podlogom jezične obradbe, usvajanja jezika i jezičnih poremećaja. Takvom se definicijom neurolingvistika svrstava u psiholingvistiku, lingvističku disciplinu koja proučava jezičnu obradbu, jezični razvoj i jezične poremećaje kao psihološke procese. Neurolingvistika se katkad svrstava u neuropsihologiju ili kognitivnu psihologiju, a danas i u kognitivnu neuroznanost, koja, uz jezik, proučava i druge više kognitivne funkcije i njihovu živčanu osnovu.
Suvremena neurolingvistička istraživanja započela su u XIX. st., i to proučavanjem afazija, poremećaja jezične sposobnosti zbog oštećenja mozga. Ta su istraživanja dovela do lokalizacije glavnih moždanih područja odgovornih za jezičnu sposobnost, koja danas nose naziv prema istraživačima koji su zapazili i opisali njihovu ulogu u jezičnoj proizvodnji i razumijevanju, P. P. Broci i C. Wernickeu. Brocino područje zauzima donju frontalnu vijugu, dok se Wernickeovo nalazi na području gornjega sljepoočnog žlijeba, oba u lijevoj moždanoj polutki. Potkraj XIX. st. afaziološkim istraživanjima Ludwiga Lichtheima opisan je model jezične funkcije u mozgu koji se temelji na vezi »motoričkih slika riječi«, »zvukovnih slika riječi« i »pojmovnih centara«. Na temelju afazioloških istraživanja razrađen je 1970-ih Wernicke-Geschwindov model jezične organizacije u mozgu, kojim se prikazuje slijed aktivacije moždanih područja kada govornik čuje ili izgovara riječ. Različite vrste disfunkcija taj model objašnjava prekidom veza među pojedinim područjima mozga (engl. disconnection syndromes). Taj model određuje glavna moždana područja vezana za jezično razumijevanje i proizvodnju, ali se danas smatra previše pojednostavnjenim.
Lokalizacija područja vezanih za jezičnu sposobnost temeljila se na opažanjima poremećaja funkcije kod pacijenata s moždanim oštećenjima, lezijama. U takvim se istraživanjima primjenjuje neuropsihološka metoda disocijacije funkcija, koja se sastoji od opažanja razlike u stupnju očuvanosti jedne funkcije s obzirom na drugu, npr. jezične proizvodnje u odnosu na jezično razumijevanje. Opažena razlika upućuje na različit živčani supstrat promatranih funkcija. Tom se metodom, međutim, ne može odrediti gdje je koja funkcija lokalizirana, nego se određuju samo područja koja su nužna za neku funkciju. Također, ne dobiva se podatak koja su sve područja uključena u izvršavanje neke funkcije. Nadalje, lezija može uzrokovati poremećaj funkcije ne zato što je pogođeno područje važno za neku funkciju, nego zato što je ono općenito uključeno u izvršavanje mnogih funkcija. Konačno, metoda je zasnovana na zaključivanju o urednom funkcioniranju mozga na temelju postojanja nekoga patološkog stanja.
1970-ih u neurolingvističkim su se istraživanjima počele primjenjivati metode funkcionalnog oslikavanja mozga. Te se metode mogu podijeliti na hemodinamičke i elektrofiziološke. Hemodinamičke metode (tomografija emisije pozitrona – PET, funkcionalna magnetska rezonancija – fMRI, optička tomografija u bliskom infracrvenom području – NIROI) temelje se na mjerenju promjena u lokalnom krvnom optoku mozga s obzirom na zadatak (podražaj) koji se daje ispitaniku. Njihovo je obilježje visoka prostorna rezolucija (i do 1 mm), dok je zbog »lijenog« odgovora krvnoga optoka na povećanu aktivnost u nekom području mozga vremenska rezolucija slabija. U neurolingvistici se te metode oslikavanja mozga upotrebljavaju u identifikaciji područja odgovornoga za neku specifičnu osobinu jezične obradbe. Uobičajena je metoda supstrakcije (oduzimanja), koju je već potkraj XIX. st. osmislio F. C. Donders mjereći vrijeme reakcije na podražaje koji se razlikuju samo u jednom aspektu (danas se na isti način oduzimaju slike dobivene mjerenjem dvaju eksperimentalnih uvjeta).
Za razliku od hemodinamičkih metoda, elektrofiziološke metode izravno mjere živčanu aktivnost pa je njihova vremenska rezolucija velika (oko 1 ms). U te se metode ubrajaju elektroencefalografija (EEG) i magnetska encefalografija (MEG). U primjeni EEG-a na istraživanja u kognitivnoj znanosti općenito, a posebno u neurolingvistici, upotrebljava se metoda evociranih potencijala ili potencijala vezanih za događaj (engl. event-related potentials, ERP). Analogno tomu, MEG-om se mogu mjeriti polja vezana za događaje (engl. event-related fields, ERF). EEG mjeri spontanu aktivnost mozga i tako izmjeren potencijal na površini lubanje iznosi između 50 i 100 μV. Potencijali vezani za događaj znatno su manje amplitude (5 do 10 μV) pa se ispitaniku istovrsni podražaj ponavlja, a dobivena se krivulja, koja predstavlja rezultat, uprosječuje kako bi se filtrirala spontana aktivnost, a zadržala samo moždana aktivnost vezana za događaj. Davanjem dvaju podražaja, koji se razlikuju samo u jednom vidu jezične obradbe, dobiva se krivulja karakteristična za taj vid jezične obradbe. Primjerice, davanjem rečenica koje sadrže neku semantičku anomaliju (neočekivanu riječ s obzirom na rečenični kontekst, npr. »Pas je oglodao pitanje.«) dobit će se kod ispitanika karakterističan negativni otklon s najvećom amplitudom od približno 400 ms nakon podražaja, tzv. komponenta N400. Budući da se ona uvijek pojavljuje kada se radi o nekoj anomaliji u značenju, N400 povezuje se sa semantičkom obradbom jezičnih poruka. Rečenice koje sadrže neku pogrješku u sintaksi (npr. neslaganje subjekta s predikatom) proizvest će kod ispitanika pozitivnu komponentu s najvećom amplitudom od približno 600 ms nakon stimulusa, tzv. komponentu P600.
Komponente izdvojene u jezičnim eksperimentima primjenom metode ERP nisu karakteristične samo za jezičnu obradbu. Komponenta N400 može se dobiti i na nejezičnim podražajima, dok se neke komponente, koje se povezuju sa sintaktičkom obradbom, vežu i za npr. radnu memoriju. Tako elektrofiziološka istraživanja daju prednost distribuiranim modelima jezične obradbe (npr. funkcionalističkim teorijama sintakse) ne pružajući potvrdu modularnim modelima (osobito → generativnoj gramatici).
Suvremene metode oslikavanja mozga omogućuju uvid u aktivnost govornika uredne jezične funkcije, ali se isto tako mogu upotrijebiti za istraživanja i dijagnostiku jezičnih poremećaja. Na primjer, ERP se u novije doba sve više upotrebljava u istraživanjima posebnih jezičnih teškoća, disleksije, diskalkulije i dr.
