Németh [ne:'mεt], László, madžarski književnik (Nagybánya, 18. IV. 1901 – Budimpešta, 3. III. 1975). Studirao medicinu, do 1942. radio kao liječnik; književnošću se bavio od 1925. Pisao je romane, eseje i drame te književne i kulturne kritike i studije. Pokrenuo je (1932–37) časopis Tanú i surađivao u drugim časopisima pokreta narodnih pisaca. Zbog političkih stajališta bio je progonjen prije i nakon II. svjetskoga rata pa se 1950-ih mogao baviti samo prevođenjem. Kao romanopisac prihvatio je klasični realizam i obnovio ga u duhu M. Prousta i A. Gidea, stvorivši nov tip psihološkog romana u kojem njegov tipičan glavni lik, žena, pokušava pronaći sklad u odnosima s pojedincima i s društvom (Korota – Gyász, 1935; Groza – Iszony, 1947; Égető Eszter, 1956; Milosrđe – Irgalom, 1965). U dramama, u kojima također slijedi klasičnu dramaturgiju, glavni lik u potrazi za istinom sukobljava se s društvom ili s povijesnim silama i gubi, zadržavajući pritom mogućnost moralne pobjede ako uspije sačuvati ideale (Széchenyi, 1946; Galilei, 1953; Dva Bólyaija – A két Bólyai, 1961; Gandhijeva smrt – Gandhi halála, 1963., i dr.).
