struka(e):

nekroza (kasnolat. necrosis < grč. νέϰρωσις: istrošenost, smrt), konačno, nepovratno stanje smrti stanice, staničnih skupina, dijelova tkiva i organa ili cijelog organa, pri čem je organizam barem još neko vrijeme živ. Najčešći je uzrok nekroze prekid krvnog optoka (tj. dopreme kisika) u određenom području, primjerice zbog začepljenja pripadne arterije. Ostali uzroci mogu biti: fizikalni (radioaktivno zračenje, električna struja, ozljeda i dr.), kemijski (kiseline, lužine, otrovi, lijekovi, pesticidi i dr.), biološki (virusi, bakterije i dr.), poremećaji imunoloških mehanizama (reakcije s unutarnjim i vanjskim antigenima), genska oštećenja (grješke u metabolizmu), neuravnoteženost prehrane te starenje. Nekroza je rezultat promjena što ih svojim razgradnim djelovanjem uzrokuju enzimi, nakon čega slijedi upalna reakcija koju izazivaju mrtve stanice. S obzirom na način postanka i vrstu zahvaćenoga tkiva, nekroza može biti: kolikvacijska (pretvorba stanica i tkiva u kašu), koagulacijska (zgrušavanje bjelančevina u stanicama), kazeozna (sirasta nekroza, obično izazvana bacilom tuberkuloze), enzimska nekroza masnoga tkiva (steatonekroza), koja se očituje u akutnoj nekrozi gušterače. Ako nekroza zahvati za život važna tkiva, nastupa smrt organizma; ako je pak manjeg opsega, organizam nastoji zacijeliti zahvaćeno područje tvorbom ožiljka od vezivnoga tkiva, oko kojega se može oblikovati čahura od umnožena veziva (inkapsulacija) te nataložiti kalcijeve soli (kalcifikacija).

Citiranje:

nekroza. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/nekroza>.