STRUKE:

Navarra

Navarra [naβa'r:a] (španjolski; baskijski Nafarroa), pokrajina i autonomna zajednica u sjevernoj Španjolskoj; 10 390 km² sa 636 638 st. (2015). Obuhvaća gotovo cijeli prostor istoimene povijesne regije (Navara). Pretežno planinski kraj (dio zapadnih Pireneja) s dolinama pritokâ Ebra (Aragón, Ega, Arga), koji protječe jugozapadnim rubnim područjem. Poljodjelstvo (žitarice, šećerna repa, vinova loza, maslina, voće i povrće) i stočarstvo (govedo). Ubraja se u ekonomski najrazvijenija područja zemlje; automobilska, strojograđevna (dizalice, kamioni, mješalice), elektrotehnička (kućanski aparati i dr.) industrija, proizvodnja turbina za vjetroelektrane. Turizam. Glavni je grad Pamplona (španjolski) ili Iruña (baskijski).

Područje današnje Navarre nastanjeno je od donjega paleolitika (špiljski lokaliteti Coscobillo, Urbasa i Viana). Tijekom kasnoga neolitika, bakrenog i brončanoga doba megalitska kultura ostavila je mnogobrojne dolmene diljem regije. Početak željeznoga doba obilježava dolazak Indoeuropljana dok je uz južne padine Pireneja snažniji ostao predindoeuropski supstrat. Te će starosjedioce Rimljani poslije nazvani Vaskonima, a područje gdje su civilizacijski i lingvistički kontakti bili slabiji te gdje je lokalno stanovništvo zadržalo neindoeuropski jezik Saltus Vasconum. Nizinsko područje gdje je miješanje bilo snažnije nazvali su Ager Vasconum, a romanizacija je ondje posebno uzela maha u obalnome pojasu (Ojas, latinski Oiasso) i na jugu regije (Kalagur, latinski Calagurris), gdje su osnovane mnoge velike latifundije. Gnej Pompej prvi je pokrenuo vojni pohod s ciljem zauzimanja planinskoga područja te je 75. pr. Kr. nedaleko od prijašnjega vaskonskog središta podignuo vojni logor po njem nazvan Pompelo (poslije Pamplona). Slabljenjem Rimskoga Carstva Vaskoni su ponovno zauzeli nizinsko područje te pružili otpor nadirućim Vizigotima, a poslije i Francima. Pobjeda Vaskona (od tada poznati kao Baski) nad Karlom Velikim kraj Roncesvallesa 778. tematizirana je u Pjesni o Rolandu (Chanson de Roland). Arapi su 714. zauzeli dolinu Ebra, ali nisu uspjeli učvrstiti vlast. Baski su u koaliciji s hispanoarapskom dinastijom Kasi (Qāsī) 824. ponovno kraj Roncesvallesa nanijeli poraz Francima, a njihov zapovjednik Íñigo Arista (Eneko Aritza) proglašen je kraljem Pamplone (poslije kraljevstvo Navara). Koalicija s Arapima ubrzo je prekinuta, pa je Sancho I. (905–925) zauzeo Nájeru i Calahorru (914), dok je Tudela ostala pod arapskom kontrolom sve do 1119. Kraljevstvo je dosegnulo vrhunac u doba Sancha III. (1004–35), kada je obuhvaćalo sva kršćanska područja južno od Pireneja, čak i Gaskoniju, te nadziralo hodočasnički put prema Santiagu (Camino de Santiago), a regija je postala središte pirenejske romanike. Nakon 1200. Kastilja je Navari oduzela zapadne posjede i pristup obali. Nakon smrti Sancha VII. (1194–1234) nasljednim je pravom pripala kući Champagne, 1285. francuskim Kapetovićima, a 1328. kući Evreux. Vrhunac je navarske monarhije bio za vladavine Karla III. (1387–1425), kada je izgrađena velebna gotička palača u Oliteu (baskijski Erriberri). Nakon njegove smrti Navara je 1425. pripala aragonskoj dinastiji. Iz građanskoga rata izazvanoga dinastičkim sukobom između obitelji Beaumont (s potporom Kastilje) i Agramont (s potporom Aragona), u kojem je pobijedio Ivan II. (1425–79), korist je izvukao Ferdinand II. Katolički, koji je 1512. uz pomoć pristaša obitelji Beaumont pripojio Gornju Navaru (južno od Pireneja) Španjolskoj. Nakon kastiljskog osvajanja Navarom je vladao potkralj, dok je navarski cortes zadržao visok stupanj autonomije, a 1576. osnovano je i Kraljevsko vijeće kao izvršno tijelo koje zastupa cortes u vrijeme kad ne zasjeda. Preostali dio povijesne pokrajine Navare, Donja Navara, došla je ženidbom 1548. u posjed Burbonaca, a kada je Henrik od Navare (kao Henrik IV.) stupio 1589. na francusko prijestolje, pripojena je (zajedno s područjima Foix i Béarn) francuskoj kruni. Do 1789. imala je unutar Francuske posebni status, a do 1830. francuski su vladari nosili i naslov »kralja od Navare«. Navara je centralističkim politikama Burbonaca u drugoj polovici XVIII. st. počela gubiti raniji visok stupanj autonomije, što će biti jedan od uzroka karlističkih ratova. Potpisivanjem tzv. Kompromisnog sporazuma (Ley Paccionada) 16. kolovoza 1841. Navara je osigurala status pokrajine (Navarra) unutar reformirane španjolske države i zadržala upravno-poreznu autonomiju (fueros). Isti status zadržala je i tijekom karlističke restauracije, kada je tijekom Trećega karlističkog rata u Estelli (baskijski Lizarra) proglašena prokarlistička baskijska država (1872–76). Poraz karlista doveo je do znatnog ograničenja navarske autonomije, zbog čega je regija postala poprište ustanka protiv madridske vlasti 1893–94 (tzv. Gamazada) i žestoko uporište konzervativnoga karlizma. Kako novi status Baskijske regije nije 1932. uspio riješiti neslaganja oko položaja Katoličke crkve, Navarra je proglašenjem Druge republike (1931–39) postala bojno polje sukoba španjolske ljevice i desnice. Mnogobrojni radnici bezemljaši u prvim su godinama republike napadali crkvene posjede, a vodstvo proturepublikanskoga pokreta preuzimaju karlisti poput Víctora Pradere i generala Emilija Mole koji organizira ustanak u Pamploni (18. srpnja 1936). Nacionalističko preuzimanje vlasti slijedio je žestok teror nad ljevicom u kojem je stradalo gotovo 3000 ljudi, a proganjani su i baskijski nacionalisti. Tijekom Francove diktature Navarra je, nagrađena za lojalnost u građanskome ratu, zadržala prijašnju autonomiju. Poslije demokratske tranzicije nakon Francove smrti 1975. i ustavne reforme 1978. Navarra unutar Španjolske uživa visoku autonomiju te od 1982. ima status autonomne zajednice (Comunidad Foral de Navarra) s vlastitim parlamentom (Parlamento de Navarra) i vladom (Gobierno de Navarra).

Navarra. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 11.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=43136>.