STRUKE:

Nabatejci

ilustracija
NABATEJCI, hram Ed-Deu, Petra, Jordan

Nabatejci, arapski narod, naseljen u VI/V. st. pr. Kr. na području Sinaja i Negeva. U II. st. pr. Kr. osnovali su državu s glavnim gradom Petrom, koja se karavanskom trgovinom između Arabije i Sredozemlja (začini, tamjan) ubrzo uzdignula do znatnoga bogatstva. Nabatejski vladar Areta III. (od približno 87. do 62. pr. Kr.) znatno je proširio teritorij države (do 80. pr. Kr. dopro je do Damaska), ali je unatoč tomu bio prisiljen Rimljanima plaćati tribut. Posljednji značajan vladar bio je Areta IV. (od 9. pr. Kr. do 40), koji je prema Rimljanima sačuvao gotovo potpunu samostalnost. Otada je rimski pritisak sve više rastao, da bi 106. Rimljani podvlastili Nabateju i pretvorili ju u provinciju Arabiju. Govorili su nabatejskim, zapadnim narječjem aramejskoga jezika, a pisali vlastitim, nabatejskim pismom, iz kojega se poslije razvilo arapsko pismo. Štovali su »gospodara neba« Dusaresa (Dušara).

Nabatejci. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 8.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=42667>.