Molnár (madž. izgovor [mɔ'lna:r]), Antun, hrvatski pravnik madžarskog podrijetla (Szukó, Madžarska, 20. II. 1797 – Zagreb, 10. XII. 1878). Studij filozofije i prava završio u Pešti, gdje je promoviran za doktora filozofije i slobodnih umjetnosti te 1824. za doktora prava. Na Pravoslovnom fakultetu Kraljevskog ugarskog sveučilišta u Pešti predavao statistiku te radno, rimsko i kazneno pravo (1828–35). Od 1836. živio je u Hrvatskoj. Bio je profesor građanskog i kaznenog ugarskoga prava na zagrebačkoj Kraljevskoj akademiji znanosti (1836–50) te ugarskog građanskog prava na Pravoslovnoj akademiji, gdje je predavao i parnično, trgovačko i mjenično pravo (1850–68). Pisao prigodničarske pjesme na latinskom i hrvatskom jeziku.