Adamson, Amandus

Adamson [a'~], Amandus, estonski kipar (Uuga Rätsepa, 12. XI. 1855Paldiski, 26. VI. 1929). Prvotno radio barokizirane alegorijske minijature u drvu (Zora i suton, 1895). Isprva u Parizu na njega utječu Jean-Baptiste Carpeaux i Jules Dalou, potom u Sankt Peterburgu izrađuje minijaturne skulpture posvećene moru (Posljednji uzdah mora, 1899) te monumentalne romantične spomenike (Spomenik mornarima bojnog broda Rusalka, 1902. u Tallinnu). Dekorirao pročelja Ruskoga muzeja Aleksandru III. (danas Etnološki muzej, 1900–11) i zgrade Singer (1902–04) na Nevskome prospektu u Sankt Peterburgu. Nakon proglašenja neovisnosti Estonije (1918) djeluje u Paldiskom, a radovi mu odražavaju dramatičnost poslijeratnoga života (Glad, 1918–20).

Adamson, Amandus. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=416>.