struka(e):

mletačko pravo, pravo koje je vrijedilo do 1797. u Mletačkoj Republici, i to u gradu Veneciji i njezinu okrugu, a dijelom i na drugim područjima koja su bila pod vrhovnom mlet. vlašću, kopnenima (Terraferma) i pomorskima (Stato de Mar).

Ranosrednjovjekovni temelji mlet. prava eklektičnoga su značaja, jer se samonikli običaji upotpunjuju elementima biz. prava, te, mnogo snažnijim, utjecajima langobardskog i franačkoga prava. Najstariji normativni tekstovi (sačuvani od X. st.) oblikovani su kao obećanje (promissio) o pravu koje će se u zajednici primjenjivati. Pravni dokumenti XI–XII. st. bilježe već razvijene pravne institute (služnosti, dosjelost, evikcija, naknada za poboljšanja na stvari, mane volje i dr.), kao i razrađene vrste ugovora (npr. kolegancija). Parcijalne statutarne zbirke (za dijelove pojedinih pravnih grana) javljaju se počevši od druge pol. XII. st. (promissio maleficiorum i dr.); jednako su važni izvori prava (posebice ustavnog i procesnoga) tzv. duždeva prisega (promissio ducis, od kraja XII. st.) i kapitulari za pojedine institucije (capitularia).

Temeljne statutarne zbirke iz građanskog i kaznenoga prava, s određenom sistematikom, izrađene za vrijeme dužda Jakova Tiepola (prva pol. XIII. st.), ostale su na snazi stoljećima neznatno preoblikovane. Razlog je tomu konzervativizam (kao čimbenik polit. identiteta) koji je prožimao mlet. društvo, njegov institucionalni sustav i pravni poredak. Osim legislativnim izmjenama i, daleko češćim, dopunama, mletačko pravo dograđivalo se i transformiralo većinom mnogo podatnijim interpretativnim i precedentnim metodama kroz pravnu praksu. Iz polit. motiva Venecija je inzistirala na samosvojnosti prava i nijekala primjenu ius commune, premda je utjecaj te pravne baštine nedvojben; ogleda se npr. u terminologiji, načelima interpretacije i vrstama pravne literature (npr. glosa uz statut, zbirke sudske prakse).

Mletačko pravo počelo je prodirati u hrv. priobalna područja usporedno sa širenjem mlet. vlasti (od 1000. god.), intenzitetom koji je pratio promjenljive državnopravne prilike, a koji se razlikovao od jednoga do drugoga grada i od jedne do druge sfere pravnoga života. Do XV. st. Venecija nije podložnim gradovima izravno nametala svoj pravni poredak, već su se oni ravnali po vlastitim statutima i pravnim običajima, osim u nekim pravosudnim i upravnim stvarima koje su bile pridržane diskrecijskoj vlasti mlet. gradskoga poglavara (npr. u suđenju za nekoliko najtežih zločina). Ne može se sasvim zanijekati posredni utjecaj, pa ponekad i preuzimanje mlet. prava, os. u javnom pravu (npr. funkcija egzaminatora, sustav kazni), ali i u nekim rješenjima privatnoga prava (npr. u nasljednom pravu, pomorskom pravu). Pošto je Mletačka Republika u XV. st. učvrstila svoju vlast u većem dijelu Dalmacije i zap. Istri, autonomne pravne zbirke ugl. nisu bile ukinute, no mlet. propisi koji su stizali iz središta i ukazi pokrajinskih i lokalnih dužnosnika (dukale, terminacije i sl.) sve su izrazitije definirali javnopravne dijelove pravnoga sustava (institucije vlasti, procesno pravo, kazneno pravo).

Citiranje:

mletačko pravo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/mletacko-pravo>.