mjesto neodređenosti, pojam koji je u književnu teoriju uveo poljski fenomenolog R. W. Ingarden (Književno umjetničko djelo, 1931). Svako je književno djelo shematska tvorevina i jezičnomu prikazu njegova predmetnoga svijeta svojstvena je neodređenost, koja se, uvijek samo djelomično i razmjerno proizvoljno, odstranjuje tek u činu čitanja. Različiti čitatelji, međutim, popunjavaju različita mjesta neodređenosti na različite načine čitajući jedno te isto književno djelo, pa je i sam smisao toga djela uvelike ovisan o čitanju.
