Miljković, Branko

Miljković, Branko, srpski književnik (Niš, 29. I. 1934Zagreb, 12. II. 1961). Nakon studija filozofije na Filozofskom fakultetu u Beogradu (1953–57), djelovao kao slobodni umjetnik. Preselivši se 1960. zbog posla u Zagreb, ubrzo počinio samoubojstvo. Proslavio se kao pjesnik intelektualac, trajno zaokupljen problemom ljudske egzistencije i motivom smrti. Zauzimao se za savršenstvo pjesme, držeći da »nema velike poezije bez stroge i određene forme«. Vrstan versifikator i jedan od obnovitelja soneta u srpskom poslijeratnom pjesništvu. Značajnije su mu zbirke: Uzalud je budim (1957), Smrću protiv smrti (s Blažom Šćepanovićem, 1959), Poreklo nade (1960), Vatra i ništa (1960), Krv koja svetli (1961). Pisao eseje i kritike. Prevodio pjesme sa slovenskoga, ruskoga i francuskoga jezika.

Miljković, Branko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 23.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40974>.