Mijović Kočan, Stijepo, hrvatski književnik (Đurinići, Konavle, 14. IV. 1940). Studij književnosti završio na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao tezom o pjesništvu J. Pupačića. Radio kao srednjoškolski profesor, potom kao urednik i novinar. Objavio više pjesničkih zbirki, pretežito zavičajne tematike (Ispovjedaonica, 1969; Ja odozdo, 1970; Ta riječ, 1974; Izravno u stroj, 1976; Vijenac soneta, 1982; Triptih o glavi, 1988; Konavoski vez, 1988; Iznove starih majstora, 1995; Prevlaka, ćaćina tamburica, 1996; Sred zavičajnih nebesa, 2001; Ulovljen u jeziku, 2005; Ode himne ne, 2012. i dr.). Piše i putopise (Sic transit: u Kini i drugdje, 2002), eseje i kritike (Kronike, kritike, jezik, 1988), drame i knjige za djecu. Objavio je antologije hrvatskih pjesnika XX. st. Skupljena baština (1993) i Probrana baština (2001). Prema vlastitim scenarijima snimio više dokumentarnih filmova i reportaža, uglavnom za televiziju.
