Micić, Ljubomir

Micić, Ljubomir, srpski književni kritičar i publicist (Sošice kraj Jastrebarskoga, 16. XI. 1895Kačarevo kraj Pančeva, 15. VI. 1971). Diplomirao na Filozofskome fakultetu u Zagrebu (1918). Kao mladić sudjelovao u srpskim omladinskim društvima (Karlovac, Zagreb) i u I. svjetskom ratu (1916). Od 1918. objavljivao pjesme, prozu te književne, kazališne i filmske kritike. Godine 1921. u Zagrebu je pokrenuo i uređivao avangardistički časopis Zenit (od 1923. uredništvo je preseljeno u Beograd, gdje je časopis izlazio do 1926); u njem je (s I. Gollom i B. Tokinom) objavio Manifest zenitizma, u kojem je proglasio »zenitističko pesništvo kao izraz vremena i doba najgenijalnijih paradoksa«. Godine 1924. priredio je u Beogradu Zenitovu međunarodnu izložbu nove umjetnosti, na kojoj su sudjelovali V. Kandinski, O. Zadkin, R. i S. Delaunay, M. Chagall, E. M. Lisicki, V. Gecan, J. Seissel (pseudonim Jo Klek) i dr. Živio u Parizu 1926–36., objavljujući na francuskom jeziku. Značajnija su mu djela: Ritmi mojih slutnja (1919), Istočni greh (1920), Spas duše (1920), Kola za spasavanje (1922), Aeroplan bez motora (1926), Antievropa (1926), Biti ili ne biti (Être ou ne pas être, 1933), Ništa bez ljubavi (Rien sans amour, 1935) i dr.

Micić, Ljubomir. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40573>.