Meyerbeer [mại'əɹbε:r], Giacomo (pravo ime Jakob Liebmann Meyer), njemački skladatelj židovskoga podrijetla (Vogelsdorf kraj Berlina, 5. IX. 1791 – Pariz, 2. V. 1864). Zarana je počeo učiti glasovir, a slavu je stekao kao čudo od djeteta već u jedanaestoj godini. Kompoziciju je učio kod G. J. Voglera u Darmstadtu (od 1810). Otada je rabio spojeno majčino prezime Meyer i očevo Beer. Slavu opernoga skladatelja stekao je u Italiji, zbog čega je uvijek rabio talijansku inačicu imena. Za talijanska kazališta nastale su npr. Romilda e Costanza (1817), na tradiciji tada popularne opere spasa, i romantična opera Emma di Resburgo (1819). Za boravka u Francuskoj skladao je svoja glavna djela, opere Robert đavao (Robert le diable, 1831), Hugenoti (Les Huguenots, 1836), Prorok (Le Prohpète, 1849) i Afrikanka (L’Africaine, 1864), koje su bile uzor G. Verdiju, R. Wagneru i dr. Meyerbeer se smatra najznačajnijim opernim skladateljem između Mozarta i Verdija te Wagnera. Meyerbeerov je cilj bio spajanje beethovenovskoga majstorstva u skladanju instrumentalne glazbe s rossinijevskim bel cantom. Skladao je mnoge tada postojeće operne vrste (komična opera, ozbiljna opera, velika opera, opera spasa i dr.), stapajući, kombinirajući i transformirajući njihove elemente, što je u tu scensku vrstu unijelo novost i svježinu. Libreta njegovih opera često obrađuju filozofske teme, scenografija im je bila razrađena i profesionalno postavljena, instrumentacija razvijena, likovi plastično ocrtani, a lokalni kolorit maštovit i često upotrebljavan.
