Merleau-Ponty, Maurice

ilustracija
MERLEAU-PONTY, Maurice

Merleau-Ponty [meʀlo' p61533ti'], Maurice, francuski filozof i fenomenolog (Rochefort, 14. III. 1908Pariz, 3. V. 1961). Bio je profesor filozofije na Sorbonnei i Collège de France. Učenik E. Husserla, pod utjecajem geštalt-psihologije, te G. W. F. Hegela i K. Marxa. Primjenjujući originalnu fenomenološku metodu i unutar nje eidetsku redukciju s posebnim osvrtom na problem spoznaje, pokušavao je razriješiti heideggerovsko pitanje o bitku-u-svijetu (In-der-Welt-sein). Merleau-Ponty tvrdi da se čovjek nalazi u izravnom i izvornom jedinstvu sa svijetom, jer je čovjek u svijetu i istodobno je svijet u čovjeku. Rehabilitirajući tjelesno, jer čovjekov se bitak realizira kroz tjelesno i kroz svijet drugih, uspostavlja se relacija objekt–subjekt. Čovjek je transcendentno i imanentno biće koje mora ispuniti zadaću uspostave slobode, ali budući da je uvjetovan, njegova je sloboda i društvena sloboda, te ne može nadvladati vlastitu situaciju prema kojoj se određuje kao biće osuđeno na tjelesni bitak. U religioznoj težnji, čovjek pokušava dosegnuti apsolutno, ali to filozofija mora izbjeći jer apsolutno ograničava ljudsku slobodu. Glavna djela: Fenomenologija zamjedbe (Phénoménologie de la perception, 1945), Humanizam i teror (Humanisme et terreur, 1947), Smisao i besmisao (Sens et non-sens, 1948), Znanosti o čovjeku i fenomenologija (Les Sciences de l’homme et la phénoménologie, 1953), Avanture dijalektike (Les Aventures de la dialectique, 1955), Znakovi (Signes, 1960), Vidljivo i nevidljivo (Le Visible et l’invisible, 1964., posmrtno).

Merleau-Ponty, Maurice. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40226>.