struka(e):
vidi još:  Krležijana
Matić, Dušan
srpski književnik
Rođen(a): Ćuprija, 13. IX. 1898.
Umr(la)o: Beograd, 12. IX. 1980.

Matić, Dušan, srpski književnik (Ćuprija, 13. IX. 1898Beograd, 12. IX. 1980). Za Prvoga svjetskoga rata kao gimnazijalac sa srpskom vojskom povukao se preko Albanije do Francuske, gdje je u Nici u srpskoj gimnaziji maturirao 1917. Studirao filozofiju u Parizu i u Beogradu, gdje je diplomirao 1922. Radio kao gimnazijski profesor (1924–37); od 1947. do umirovljenja (1967) predavao na beogradskoj Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju. Bio je među suradnicima ranoga srpskog avangardnog časopisa Putevi (1922), urednik časopisa Svedočanstva (1924–25; tada surađuje i u časopisu Zenit) te u poraću Književnosti i Književnih novina. Iako je odbijao pripadnost književnim skupinama i pokretima, približivši se za boravka u Parizu poetici Andréa Bretona, programatskim izdanjima pridonio je afirmaciji nadrealizma u srpskom pjesništvu (bio je u uredništvu dvojezičnoga almanaha Nemoguće / L’Impossible 1930. te surađivao u književnoj reviji Nadrealizam danas i ovde 1931–32; autor studije Položaj nadrealizma u društvenom procesu, s Oskarom Davičom i Đorđem Kostićem, 1932), postavši, uz Marka Ristića, istaknutim teoretičarom nadrealističke poetike. Kao prozaik javio se realističkim romanom Gluho doba (I–II, s Aleksandrom Vučom, 1940). Nakon rata posvetio se eseju (Jedan vid francuske književnosti, 1952; Laža i paralaža noći, 1962; Proplanak i um, 1969). U prvoj samostalnoj zbirci pjesama Bagdala (1954), iako ublaženo, nije odustajao od antitradicionalizma međuratne avangarde. Eksperimentalni su mu radovi, napose kolektivni (asamblaž Urnebesni kliker, 1930), zapažena ostvarenja europskoga nadrealizma. Od 1970. bio je redoviti član Srpske akademije nauka i umetnosti.

Citiranje:

Matić, Dušan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/matic-dusan>.