marginalnost (prema srednjovj. lat. marginalis: rubni, od lat. margo, genitiv marginis: rub, kraj), rubni položaj neke osobe; stanje u kojem ona nije potpuni pripadnik društva ili skupine u kojoj postoji. U sociologiji se pojam (u radovima čikaške škole), koristi za označivanje osoba koje ostaju na rubu društva i imaju poteškoća s određivanjem vlastite normativne i vrijednosne pripadnosti. Dok je u početku označivao svojevrsne »kulturne hibride«, koji dijele »život i tradiciju dviju različitih skupina« (imigrante, njihov drugi naraštaj, Židove koji su napustili geto, osobe miješanog podrijetla), koncept je poslije proširen kako bi uključio brojne situacije u kojima pojedinci, pa i cijele socijalne kategorije borave na periferiji dvaju modusa života proizvodeći podijeljene identitete. Koristi se i za označivanje općih i sveobuhvatnih uvjeta koji nastaju kada se osobe ili skupine kulturno, socijalno ili sociopsihološki nalaze u perifernom, podređenom pa i devijantnom položaju u interakciji s društveno dominantnom skupinom i pojedinim njezinim normativnim modelima. U tom smislu, marginalnost podrazumijeva vanjsko označivanje (sa stajališta dominantne skupine), kao i samooznačenje (interiorizacija marginalnog položaja). U novijim pristupima, marginalnost nije (samo) oznaka neke sociološki distinktivne skupine, već je riječ o marginalnosti mnogih skupina s obzirom na neka njihova obilježja.
