struka(e):

Manyōshū [man·jo:šu:] (japanski: Zbirka deset tisuća listova), japanska najstarija i najveća pjesnička antologija iz 759. godine, koja okuplja svu poeziju razdoblja Nara. Zapisana je kineskim ideogramima; sadrži oko 4500 pjesama (od kojih je oko 1000 anonimnih, a druge pripadaju 561 autoru) u 20 knjiga. Najzastupljenija je tanka, japanska kratka pjesma od 31 sloga (oko 4200), često istoznačna s nazivom waka ili japanska pjesma; potom pjesme vrste chōka (japanski: duga pjesma), od kojih je najbolje napisao dvorski pjesnik Kakinomoto no Hitomaro (djelovao oko 680–700); uz njega su značajniji bili: Ōtomo no Tabito (665–731), Yamabe no Akahito (u. 736), Ōtomo no Yakamochi (? 718–785) i drugi. Manyōshū je prvo svjedočanstvo japanskoga doživljaja svijeta ljudi i prirode izraženo riječima osjećajnosti, iskrenosti i strastvenosti. Unatoč dojmu jednostavnosti izraza, pjesme su odraz pjesničkog umijeća utemeljena na složenim, teško prevodivim retoričkim postupcima iz klasičnoga japanskoga.

Citiranje:

Manyōshū. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/manyoshu>.