Manolić, Josip, hrvatski političar (Kalinovac, 22. III. 1920 – 15. IV. 2024). Završio je Pravni fakultet u Zagrebu 1961. Član KP Jugoslavije od 1939. Od 1941. u antifašističkim ilegalnim skupinama u Zagrebu, organizacijski sekretar Pokrajinskoga komiteta Saveza komunističke omladine Jugoslavije za Hrvatsku od 1942. (kada ujedno pristupa partizanskim postrojbama) do 1944. kada je smijenjen nakon smjene A. Hebranga s dužnosti sekretara Centralnog komiteta KP Hrvatske. Potom u OZNA-i u Bjelovaru, od 1946. u Upravi državne bezbjednosti u Zagrebu, 1948–60. načelnik je Odjela za izvršenje kaznenih sankcija u hrvatskom Ministarstvu unutrašnjih poslova, a 1960–65. načelnik Sekretarijata unutrašnjih poslova grada Zagreba. Od 1965. zastupnik u Saboru SR Hrvatske (i predsjednik Zakonodavno–pravne komisije Sabora), nakon 21. sjednice Predsjedništva SK Jugoslavije u Karađorđevu 1971. bio je isključen iz političkog života u koji se vratio 1989. kao jedan od osnivača Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i blizak suradnik Franje Tuđmana. Bio je prvi predsjednik Izvršnog odbora i, 1990–93., potpredsjednik HDZ-a. Zastupnik u Društveno-političkom vijeću Sabora 1990. te u Zastupničkom domu Sabora 1992–93., član Predsjedništva RH, odnosno potpredsjednik republike (1990), predsjednik Vlade RH (1990–91), predstojnik Ureda za zaštitu ustavnoga poretka (1991–93). Sudjelovao je u stvaranju hrvatskih sigurnosno-obavještajnih službi i HV-a (pričuvni general pukovnik). Pošto ga je predsjednik republike Tuđman imenovao zastupnikom u Županijskom domu Sabora, bio je predsjednik Doma 1993–94., a dužnost je napustio razišavši se s HDZ-om (ostavši zastupnik do isteka mandata 1997) nakon čega je bio suosnivač stranke Hrvatski nezavisni demokrati, kojoj je bio potpredsjednik i predsjednik. Objavio je memoarske knjige s naglaskom na okolnosti u kojima se stvarala hrvatska država Politika i domovina: moja borba za suverenu i socijalnu Hrvatsku (2015) i Špijuni i domovina (2016).
