Mannheim [ma'nhaim], Karl, njemački sociolog i filozof (Budimpešta, 27. III. 1893 – London, 9. I. 1947). Profesor sociologije na sveučilištima u Heidelbergu (1926–30) i Frankfurtu na Majni (1930–33), od 1933. u Londonu, gdje je predavao sociologiju na Londonskoj ekonomskoj školi (1933–45) i filozofiju i sociologiju obrazovanja na Institutu za obrazovanje (1945–47) Londonskoga sveučilišta. Jedan od osnivača sociologije znanja. Pod utjecajem K. Marxa, M. Webera i M. Schelera, u svojem glavnom djelu Ideologija i utopija (Ideologie und Utopie, 1929) izgradio je okvir za proučavanje socioloških činjenica koje utječu na različite oblike spoznaje. Osnovne probleme sociologije znanja Mannheim je okupio oko problema ideologije i utopije, u kojima vidi idejne elemente društveno-povijesne prakse što su pristupačni znanstvenoj spoznaji. Ideologija kao sustav vrijednosti usmjeren prema zaštiti poretka istodobno reproducira utopiju kao situacijsko transcendiranje okvira koji donosi društveni prevrat. Društveno biće i društvene ideje stoje u odnosima korelacije, ali ne i u mehaničkom determinizmu. Društveni uvjeti određuju kategorijalnu strukturu mišljenja, pa sociologija znanja mora istraživati kolektivni značaj strukture svijesti i povijesni proces njezina oblikovanja. Ostala značajnija djela: Eseji o sociologiji znanja (Essays on the Sociology of Knowledge, 1928), Čovjek i društvo u doba društvene rekonstrukcije (Man and Society in an Age of Social Reconstruction, 1935), Sloboda, moć i demokratsko planiranje (Freedom, Power and Democratic Planning, posmrtno, 1950).
