STRUKE:

Majnard

Majnard, papin izaslanik u Hrvatskoj i Dalmaciji (XI. st.). Spominje se 1052. kao opat samostana sv. Marije na Pomposi, a 1059. bio je član papinske kancelarije. Papa Nikola II. poslao ga je 1060. u Hrvatsku i Dalmaciju radi provedbe zaključaka Lateranskoga koncila iz 1059., odnosno crkvenih reformi. U veljači 1060. prisustvovao je u Biogradu darivanju samostana sv. Ivana Evanđelista od strane Petra Krešimira IV. Kralj je samostan oslobodio poreza i svjetovne jurisdikcije, što je bilo u duhu reformatorskih zahtjeva. Majnard je potom otišao u Split, gdje je sazvan crkveni sabor, na kojem su bili prihvaćeni lateranski zaključci o izboru biskupa, zaređivanju i celibatu svećenika, desetini, simoniji i dr. Napose je bilo zabranjeno zaređivanje svećenika koji ne znaju latinski, čime se nastojalo ukinuti slavensko bogoslužje. Na splitsku je nadbiskupsku stolicu izabran Lovro, gorljivi provoditelj crkvenih reformi. Papa Aleksandar II. imenovao je Majnarda kardinalom i biskupom Silvae Candidae, odn. sv. Rufine, te bibliotekarom Svete stolice, tj. predstojnikom papinske kancelarije i datarom isprava. Na toj se dužnosti prvi put spominje 1063., a podatke o njemu donosi i Toma Arhiđakon u Salonitanskoj povijesti (Historia Salonitana).

Majnard. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=38197>.