Lukić, Velimir, srpski književnik i dramaturg (Beograd, 2. X. 1936 – Beograd, 29. VIII. 1997). Završio Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju (1963). Radio kao novinar Radio Beograda, potom dramaturg (1963–64), ravnatelj Drame (1964–72) te upravitelj Narodnoga pozorišta u Beogradu (1972–90). Surađivao u časopisima Književnost, Književne novine, NIN. Objavio je zbirke lirskih pjesama (Poziv godine, 1954; Čudesni predeo, 1961; Negde je čas, 1977; Magla i lik, 1984; Budne senke tame, 1994). U dramama obrađivao aktualne probleme suvremenoga društva, koristeći se stihom (Okamenjeno more, 1962) i oblikom farse (Drugi život kralja Osvalda, 1962; Afera nedužne Anabele, 1970; Zavera ili dugo praskozorje, 1974). Pisao i filmske scenarije (Sablazan, 1982).