Lučyna [lučɨ'na], Janka (pravo ime Ivan Ljucyjanavič Nesluhoŭski), bjeloruski pjesnik (Minsk, 18. VII. 1851 – Minsk, 28. VII. 1897). Potječe iz plemićke obitelji. Pjesme na poljskom i ruskom objavljivao je u poljskim časopisima i u novinama Minskij listok. Zbog zabrane uporabe bjeloruskog jezika potkraj XIX. st., najznačajniji dio njegova opusa objavljen je tek posmrtno (poema Lovački akvareli iz Polesja – Paljaŭničyja akvareljki z Paljessja, objavljena u zbirci Pjesništvo Jana Nesluhovskoga – Paezija Jana Nesluhoŭskaga, 1898., i zbirka pjesama Snop – Vjazanka, 1903). Stvaralaštvo mu je nadahnuto bjeloruskim folklorom, a tematika se uglavnom svodi na prikazivanje svakodnevnoga života bjeloruskog sela i ljepota rodnoga kraja. Pokazao se nenadmašnim liričarom: pjesma Rodnomu zavičaju (Rodnaj staroncy) postala je svojevrsnom bjeloruskom himnom.
