struka(e): | |
ilustracija
LOVRAN

Lovran (prije Lovrana), grad i turističko središte na obali Riječkoga zaljeva (Istra), 7 km jugozapadno od Opatije; 2859 st. (2021). Leži uz obalnu cestu Rijeka–Opatija–Pula. Sastoji se od starijega dijela na poluotoku i novijega na padinama Učke. Okružen je bujnom vegetacijom (lovor, kesten). Sačuvani su dijelovi gradskih zidina (u zidovima kuća), ugaone kule i gradska vrata (tzv. Stubica, koja vode u luku), dvije crkve sv. Jurja (župna iz XII. st. i druga iz XIV. st.), romanička crkva Sv. Trojstva i dr., mnogobrojne barokne patricijske kuće (XVII–XVIII. st.) te ljetnikovci (Guerra, Deneš, Frapart i dr.). Župna crkva sv. Jurja iz XIV. st., s gotičkim svodom iz XV. st., bila je proširena u XVII. i XVIII. st. Zidne slike izvedene 1470–79. rad su dviju domaćih radionica (kastavske i tzv. Šarenog majstora). U romaničkoj crkvi Sv. Trojstva, obnovljenoj u gotici, konzervirani su ostatci gotičkih fresaka iz prve polovice XV. st. Razvijen je turizam (od 1879); luka za jahte. Od Lovrana preko Ike, Ičića i Opatije do Voloskoga vodi obalna promenada. Lovran je poznat i po Klinici za ortopediju. – Prvi se put spominje u VI. st. pod nazivom Lauriana. U srednjem vijeku bio je hrvatska općina isprva pod vlašću akvilejskih patrijarha, zatim devinskih feudalaca i obitelji Walsee. Bio je važno središte glagoljske kulturne tradicije. U XV. st. pripao je Habsburgovcima, a 1498. zabilježen je u Pazinskom urbaru. Kao utvrđena luka Pazinske knežije više je puta stradao za borbi uskoka s Venecijom (1599., 1612. i 1614), a osobito za Uskočkoga rata (1615–18). Potkraj XIX. i početkom XX. st. u Lovranu je izgrađen veći broj turističkih objekata historicističkih i secesijskih obilježja. Broj stanovnika brzo je rastao: od 470 st. 1869. god. do 1355 st. 1910. te 3640 st. 1991.

Citiranje:

Lovran. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/lovran>.