legisti (srednjovj. lat. legista), u srednjem vijeku opći naziv za one koji su studirali zakone (lat. leges, lex) tj. rimsko pravo; posebno se koristi za izobražene pravnike koji su u zapadnoj Europi od XIII. do XV. stoljeća djelovali kao stručni savjetnici vladara i ponekih velikaša, u sklopu kralj. vijeća, kancelarije i sl. Bitno su utjecali na zakonodavstvo, upravu, pravosuđe i financijsku politiku, te posjedovali znatnu društvenu moć, koja je proistjecala manje iz njihova podrijetla, a više iz stručnosti. Primjenjujući koncepte rimskoga prava (osobito javnoga), utjecali su na jačanje središnje vlasti i učvršćenje vladarova položaja. Među najpoznatijim legistima bili su Guillaume de Nogaret i Pierre de Belleperche, koji je i predavao pravo u Orléansu.
