arbitrarnost

arbitrarnost (prema lat. arbitrarius: samovoljan), po švicarskom lingvistu Ferdinandu de Saussureu, svojevoljan (tj. o društvenim okolnostima ovisan, a ne nuždan) odnos označitelja prema označenome u jezičnom znaku. Tezu da je odnos »zvukovne slike« i »predodžbe« konvencionalan izvodi on iz činjenice da je isti sadržaj pokriven u raznim jezicima različitim izrazima (npr. konj, Pferd, horse, cheval). Ako se u svijesti govornika jednoga prirodnog jezika označitelj i označeno, dakle, očituju još »prirodno slijepljenima«, arbitrarnost ili uvjetna valjanost njihove sveze pokazat će se pri prekoračenju iz jednoga sinkronijskoga horizonta ili sustava u drugi. U vizualnim je pak znakovima Saussure prepoznavao nuždan odn. motiviran odnos sastavnica.