Lansel, Peider

Lansel [la'nsəl], Peider, retoromanski ladinski pjesnik i književnik iz Donjeg Engadina (Pisa, Toskana, 15. VIII. 1863Ženeva, 9. XII. 1943). Školovao se u Pisi, te u retoromanskim, njemačkim i francuskim gradovima Švicarske. God. 1879–1906. vodio obiteljske poslove u Pisi i Livornu (ponovno i 1926–34., kada je u Livornu bio i švicarski konzul), a 1906–26. i 1934–43. potpuno se posvetio proučavanju retoromanske kulture, književnosti i jezika, prikupljanju publikacija na retoromanskom te obrani Retoromana koji su u to doba bili izloženi snažnoj asimilaciji (spisi: Ni Talijani ni Nijemci – Ni Talians ni Tudais-chs, 1912; Retoromani – I Retoromanci, 1935). Zauzimao se za obnovu retoromanskoga književnog jezika. Profinjena mu je i puna simbola rodoljubna lirika i pjesme posvećene prirodi (Jaglaci – Primulas, 1892; Jantarna ogrlica – La cullana d’ambras, 1912; Stara tintarnica – Il vegl chalamêr, 1929; Presahli izvor – La funtana chi staina, 1936; Stari i novi prepjevi – Versiuns veglias e nouvas, 1929). Objavio više antologija retoromanskog pjesništva i zbirki pučkih pjesama.

Lansel, Peider. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2017. Pristupljeno 20.11.2017. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=35379>.