struka(e):

laisser faire, laisser passer [lesẹ' fε:ʀ lesẹ' pasẹ'] (franc.: pustiti da se radi, pustiti da stvari idu svojim tijekom), francuski izraz kojim se izražava liberalni zahtjev da se iz gospodarskog života ukloni svako miješanje države i prepusti samostalnim ekonomskim subjektima da nesmetano posluju prema svojim željama i interesima, uređujući ugovorno svoje međusobne odnose u skladu s autonomnom logikom ekonomskog života u uvjetima neograničene slobode proizvođača i potrošača, slobodne poduzetničke inicijative i zaštite privatnoga vlasništva. Kao kraći oblik izraza češće se upotrebljava prvi dio, laisser faire. Približno isto značenje ima i krilatica le monde va de lui-même (svijet se sam snalazi, svijet se kreće sam od sebe), koja se često dodaje kao objašnjenje. Autorstvo izraza najčešće se pripisuje V. de Gournayu, preteči fiziokrata, koji je taj izraz prvi uveo u ekonomsku teoriju u svojoj kritici intervencionističke politike francuske vlade. Kao teorijsku doktrinu laisser faire je najpotpunije razvio A. Smith u Bogatstvu naroda. Od tada postaje sinonim dobro organizirana kapitalističkoga gospodarstva i najbolje moguće ekonomske politike. U vladajućoj ekonomskoj teoriji načelo laisser faire bilo je dominantno do velike ekonomske krize (1929–33), kada ga osporavaju zagovaratelji državne intervencije i kritičari liberalnoga kapitalizma na čelu s J. M. Keynesom, koji je razvio koncepciju mješovitoga gospodarstva, kombinaciju slobodnoga tržišta i privatnoga poduzetništva s regulativnim mjerama državne ekonomske politike. U novije doba doktrina laisser faire ponovno jača u obliku tzv. neoliberalizma, pregnantni izraz kojega je Washingtonski konsenzus o liberalizaciji ekonomskih tijekova, privatizaciji i deregulaciji.

Citiranje:

laisser faire, laisser passer. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/laisser-faire-laisser-passer>.