Labba [la'ba], Andreas, laponski književnik (Kaitum, 25. II. 1907 – Gällivare, 5. XI. 1970). U mladosti živio tipično laponskim, nomadskim životom u prirodi sa sobovima. Kratko vrijeme pohađao laponsku nomadsku školu; radio kao turistički vodič (1936–55). Autobiografski roman Anta, prvi dio zamišljene trilogije, napisao je (1966) na jednom od laponskih narječja, ali je objavljen na švedskom (1969), kao i drugi dio, Anta i Mari (Anta och Mari, 1971). Pisao je o tradicijskom, ali i izmišljenom životu Laponaca u sjeni prijetećih promjena što ih donosi suvremeni svijet.
