struka(e): |

apstinencija (lat. apstinentia: suzdržljivost, uzdržavanje).

1. Odricanje od nekog užitka, osobito svojevoljno uzdržavanje od alkoholnih pića, a zatim od pušenja i uživanja opojnih droga. Potpuna apstinencija od alkoholnih pića (»trezvenost«) i toksikomanogenih sredstava temelj je suvremenoga pokreta protiv alkoholizma i narkomanije (→ alkoholizam). Apstinencija je i uzdržavanje od pojedinih jela (trajno i povremeno), spolna suzdržljivost kao zakon ili zavjet, te razne zabrane nastale na vjerskim predodžbama i propisima, od kojih mnoge imaju podlogu u zdravstvenim razlozima i održanju života u određenim klimatskim uvjetima. Poznate su od pradavnih vremena kod primitivnih i kulturnih naroda. U starom Egiptu bilo je zabranjeno jesti meso totemskih životinja. U Mojsijevu zakonu kao i u običajima mnogih semitskih naroda propisana je apstinencija od svega što je »nečisto«, zabranjeno je jesti meso svinje, deve, kunića, gmazova, ptica grabljivica, kukaca i strvine; zabranjeno je biti u kontaktu s gubavcem i imati odnos sa ženom koja ima mjesečnicu, te s trudnicom do njezina ritualnog očišćenja nakon porođaja (40 ili 80 dana). Različite vjerske i filozofske skupine ili pokreti brane uopće uživanje životinjskog mesa (pitagorejci, nazarenci, vegetarijanci); ta je zabrana povezana s učenjem o metempsihozi (Indija), s dualističkom koncepcijom o dvama počelima, s asketskim načelima odricanja i samosvladavanja (pustinjaci, neki redovnici). U kršćanstvu se apstinencijom u užem smislu (od mesa) naziva nemrs, od kojega se razlikuje post. Spolna apstinencija uobičajena je u mnogim kultovima uoči važnih događaja (inicijacija, polazak u lov i rat), osobito za svećenike (u misterijama), propisana je i kao trajna institucija (koja vodi duhovnoj slobodi i savršenstvu) pripadnicima raznih vjerskih skupina (vestalinke, budistički, kršćanski, islamski i drugi redovnici, rimokatolički svećenici).

2. U politici, suzdržavanje od glasovanja na izborima, te izbjegavanje sudjelovanja u donošenju parlamentarnih odluka.

3. U rimskom pravu, beneficium abstinendi, pravo odustajanja, tj. mogućnost da se nasljednik odrekne ostavine koja je prezadužena; ostvarivalo se tako da se nasljednik uzdržao od akata upravljanja naslijeđenim dobrima.

Citiranje:

apstinencija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/apstinencija>.