apsolutizam

apsolutizam (njem. Absolutismus, franc. absolutisme, od. lat. absolutus: neograničen), neograničena vlast. Politički režim (najčešće u obliku despocije ili monarhije) u kojem samodržac ili jedan državni organ ima zakonodavnu, upravnu i sudsku vlast koja nije ograničena zakonima što ih sam ne bi mogao mijenjati. Apsolutna monarhija, oblik vlasti na prijelazu iz feudalnoga u kapitalističko društvo, uzima se kao povijesni primjer tipičnog apsolutizma, gdje je sva vlast isključivo u rukama monarha (vladara). Apsolutni monarh obnaša sve tri funkcije vlasti, ograničen je samo vlastitim zakonima, koje može u svako doba izmijeniti. U sustavu apsolutizma isključeno je postojanje drugoga državnog organa koji bi bio neovisan o monarhu i koji bi s njim makar djelomično dijelio vlast. Zato apsolutizam postoji i onda kada izabrano tijelo ima samo ulogu monarhova savjetodavca. Ako monarh postupa po savjetima takva tijela, apsolutizam je stvarno ublažen. Takvo stanje dovodilo je do prijelaza iz apsolutne u ograničenu, potom ustavnu monarhiju (npr. u Engleskoj postupnom i dugotrajnom evolucijom). Drugdje je apsolutizam ukinut revolucijom (u Francuskoj 1789). Za XVIII. st. karakterističan je tzv. prosvijećeni apsolutizam, u kojem monarh slijedi načelo o potrebi podizanja blagostanja svojih podanika, odnosno načelo o unaprjeđenju razvoja države. Taj tip apsolutizma razvio se primjerice u Pruskoj za vladavine Fridrika II., u Habsburškoj Monarhiji za Josipa II., te u Rusiji za Katarine II. U hrvatskoj povijesti pod pojmom apsolutizma razumiju se sva ona razdoblja u kojima nisu funkcionirale tradicionalne feudalne ustavne uredbe, odnosno razdoblja u kojima je bilo suspendirano ustavno stanje (→ jozefinizam, → neoapsolutizam).

apsolutizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 13.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=3426>.