struka(e):

kršćanska demokracija, političko naučavanje o ustroju demokratske države na kršćanskim načelima i vrijednostima (zaštita ljudske osobe i ljudskoga dostojanstva, jednakost ljudi); politički pokret i organizacije koje svoje programe i djelovanje unutar sustava predstavničke demokracije zasnivaju na kršćanskim načelima i vrijednostima. Kršćanska demokracija svjetski je pokret, najjače razvijen u Europi (Austrija, Belgija, Danska, Francuska, Italija, Madžarska, Nizozemska, Njemačka) i Latinskoj Americi (Venezuela, Čile, Salvador, Kostarika, Gvatemala). Razvila se u Europi u XIX. st. pod izravnim organiziranim i ideološkim utjecajem Katoličke crkve. Enciklika pape Leona (Lava) XIII. O novim stvarima (Rerum novarum, 1891) sadrži stajalište Katoličke crkve o radništvu i kritiku liberalizma i socijalizma, potiče djelovanje katolika u razvoju udruženja i sindikata (prvi katolički sindikat utemeljen je 1887. u Francuskoj). Početkom XX. st., posebice između I. i II. svjetskog rata, u europskim državama nastale su jake kršćanske političke stranke (u Belgiji, Francuskoj, Italiji, Njemačkoj, katoličkoj Irskoj). Pojava fašizma u Europi 1930-ih potisnula je, negdje i zatrla, život demokratskih institucija, pa i onih katoličkih (L. Sturzo, utemeljitelj katoličke Talijanske narodne stranke 1919., zbog sukoba s fašistima 1924. morao je napustiti Italiju). Nakon II. svjetskog rata u katoličkim državama Europe došlo je do jačanja kršćanske demokracije. U Italiji je, nakon rata, Demokršćanska stranka neprekidno bila na vlasti do 1994., u Njemačkoj je Kršćansko-demokratska unija vladala neprekidno do 1969., a poslije je vladala u koalicijama, u Francuskoj je odmah nakon rata značajnu ulogu imala katolička organizacija Narodnorepublikanski pokret (Mouvement républicain populaire), u Austriji Narodna stranka najčešće vlada u koaliciji sa socijaldemokratima. Značajne kršćanskodemokratske stranke postoje i u Belgiji, Nizozemskoj i Luksemburgu. Kršćanska demokracija pomogla je razvoju parlamentarne (pluralističke) demokracije, suprotstavila se rigidnim ideologijama i državnim sustavima (fašizmu i komunizmu), pri čemu je vodila računa o interesima širokih, radnih slojeva, štitila je socijalnu pravdu, imala je u pojedinim razdobljima reformatorske socijalne programe (kršćanski socijalizam). U suvremenome životu kršćanska demokracija dijeli politički prostor sa socijalnom demokracijom, pa se u europskim državama smjenjuju na vlasti političke stranke jedne ili druge opcije, dok ponekad zajednički vladaju u tzv. velikim kolacijama.

U hrvatskoj povijesti nije bilo niti značajnijega pokreta kršćanske demokracije niti jake kršćanskodemokratske stranke. Nakon stjecanja neovisnosti, u Hrvatskoj djeluju kao kršćanskodemokratske stranke: Hrvatska kršćanska demokratska unija (1992), koja je bila parlamentarna stranka, Kršćanska narodna stranka (1991), Kršćanski demokrati Međimurja (1992), Hrvatska kršćanska demokratska stranka (1994). Velike stranke, kao što su Hrvatska demokratska zajednica i Hrvatska seljačka stranka, deklariraju svoje programe i kao kršćanskodemokratske.

Citiranje:

kršćanska demokracija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/krscanska-demokracija>.