kriobiologija (grč. ϰρύος: studen, mraz + biologija), grana biologije koja proučava djelovanje niskih temperatura i smrzavanja na živa bića, tkiva i stanice. Prilikom smrzavanja stvaraju se u stanicama i tkivima kristali leda, koji ih mogu oštećivati. Različiti organski spojevi mogu zaštititi stanice od oštećenja prilikom smrzavanja i odmrzavanja. To su zaštitni aditivi, npr. glicerol, glikol i derivati, dimetilsulfoksid, heksametilentetramin, poli(vinil-pirolidin), neki alkoholi i šećeri. U medicini se postupci smrzavanja primjenjuju za konzerviranje tkiva (rožnica, koža, koštana srž), tjelesnih tekućina (krv, sperma) i organa (bubreg). Opće umjereno ohlađivanje (→ hibernacija, umjetna) izvodi se kod nekih kirurških zahvata (operacije srca i pluća), a lokalno smrzavanje pri odstranjivanju madeža, bradavica i sl., i u okulistici kod ablacije mrežnice, ekstrakcije katarakte i dr. – Krionika je tehnika zamrzavanja bolesnika neizlječivih današnjim medicinskim postupcima, do vremena u kojem bi se oni mogli vratiti u život, kada možda budu pronađene tehnike popravka oštećenjâ organizma nastalih zamrzavanjem i uklanjanja bolesti ili drugih uzroka smrti zbog kojih je bolesnik stavljen na tzv. krioničko čekanje.
