kralježnjaci (kičmenjaci, lubanjci; Vertebrata), potkoljeno svitkovaca (Chordata), s približno 70 000 vrsta, sljedećih obilježja: 1) oko svitka (chorda dorsalis) razvio im se hrskavičan ili koštan kostur, obično raščlanjen na niz uzastopce poredanih kralježaka, koji čine kralježnicu; 2) prednji dio središnjega živčanoga sustava proširio se u složeno izgrađen mozak, oko kojega se razvila hrskavična ili koštana zaštitna čahura, lubanja; 3) središnji je organ za krvni optok srce; 4) organi za disanje razvili su se u škrge ili pluća. – Tijelo kralježnjaka sastoji se od glave, trupa i repa, dvostrano je simetrično i člankovito. Člankovitost je unutarnja (člankoviti raspored kralježaka, živaca, mišića i dr.), a osobito je izražena kod nižih kralježnjaka (prvenstveno riba), a kod svih redovito u zametnome stadiju razvoja, što dokazuje da kralježnjaci potječu od pređa s člankovitim tijelom. – Tijelo im je pokriveno kožom. U koži riba, vodozemaca i sisavaca nalaze se mnoge žlijezde. Dijelovi kože mogu zadebljati, pa tada nastaju različite tvorevine: ljuske u riba i gmazova, perje u ptica ili dlake u sisavaca. Slična su podrijetla nokti, pandže, rogovi, kopita i dr. Neki dijelovi kože mogu okoštati i tvoriti ploče (npr. u krokodila) ili vanjski oklop (u pasanaca, ljuskavaca i dr.). – U nižih kralježnjaka (kružnousta) svitak postoji tijekom cijeloga života, a oko njega se oblikuje kralježnica. U ostalih kralježnjaka svitak je to više reduciran što je životinja razvijenija, tako da u viših kralježnjaka postoji samo u zametnome stadiju.
Kralježnjaci imaju parne i neparne udove. Neparni su podrijetlom stariji, nalaze se samo u nižih kralježnjaka (kružnousta), u obliku vertikalnih lamela na sredini hrpta, na trbuhu i oko repa (slično kao u kopljače). Veći dio kralježnjaka ima parne udove, redovito dva para, prednje i stražnje. Iako ti udovi u različitih kralježnjaka imaju različite funkcije (npr. parne peraje riba, noge gmazova i sisavaca, krila i noge ptica), oni su međusobno homologni, tj. zajedničkoga su podrijetla. Pokretni dijelovi prednjih udova spojeni su s potpornim kostima kostura i čine lopatični pojas ili oplećje; ono se sastoji od lopatice, ključne kosti i vranjače, koja je u većine kralježnjaka djelomično ili sasvim zakržljala ili je srasla s lopaticom. Pokretni dijelovi stražnjih udova spojeni su sa zdjeličnim pojasom ili kukovljem, a tvore ga crijevna, sjedna i preponska kost. U četveronožnih (tetrapodnih) kopnenih kralježnjaka pokretni se dijelovi prednjih udova sastoje od ramene kosti, kojoj se jedan kraj spaja s lopatičnim pojasom, a drugi s dvjema kostima: palčanom i lakatnom. Na ove se nastavlja više malih kostiju zapešća, a na zapešće pet duljih kostiju pešća, koje je u svezi s kostima prstiju. Svaki prst ima tri koščice u nizu, a palac dvije. Prvotni broj od pet prstiju nije sačuvan u svih odraslih kralježnjaka. Navedenim kostima prednjih udova odgovaraju pokretni dijelovi stražnjih udova: bedrena kost, na koju se nastavljaju goljenična i lisna kost, a na ove zastopalje, stopalje i prsti. U mnogih se kralježnjaka pojedini dijelovi kostura međusobno znatno razlikuju (izmijenjeni su ili reducirani), a te su razlike nastale u svezi s prilagodbom na različit način života. Tako su izmijenjeni prednji udovi ptica (krila), reducirani i zakržljali stražnji udovi kitova, reducirani i izmijenjeni udovi konja, osobito prsti, itd. Sloj mišića ispod kože povezuje kosti, omogućuje njihovo pokretanje pa time i gibanje tijela.
Mozak se sastoji od pet dijelova: prednji mozak, međumozak, srednji mozak, stražnji mozak i primozak, koji se nastavlja kao živčani trak – leđna moždina u koštanome kanalu kralježaka. Iz mozga izlazi nekoliko pari živaca, a veći broj izlazi iz leđne moždine. Kralježnjaci imaju dobro razvijena parna osjetila vida, sluha, njuha i ravnoteže, a uz to i osjetilo okusa, opipa i dr. Osim toga cerebrospinalnog ili središnjega živčanog sustava, kralježnjaci imaju i poseban simpatički živčani sustav, koji ravna radnjama vegetativnih organa (crijeva i dr.) i pokretanjem glatkih mišića. – Poseban sustav žlijezda (štitna, hipofiza, spolne žlijezde) izlučuje u krv i u tkiva hormone, koji reguliraju rad različitih organa. – Probavilo čine usta, jednjak, želudac i crijevo, koje završava crijevnim otvorom. U ustima su jezik i zubi. Zubi služe za prihvaćanje ili za usitnjavanje hrane. Stražnji dio usne šupljine, ždrijelo, u svezi je s organima za disanje. U želucu, koji je u mnogih biljoždera razdijeljen na nekoliko dijelova (npr. u preživača), sastav se hrane djelomično mijenja. Najvažniji proces probave, temeljita izmjena i upijanje hranjivih sastojaka, zbiva se u prednjem dijelu crijeva (tanko crijevo) djelovanjem sokova što ih izlučuju gušterača, žuč te sluznica crijeva. U stražnjem dijelu crijeva (debelo crijevo) sakuplja se ugl. neprobavljena hrana. Sve neprobavljene tvari izlaze kroz crijevni otvor ili kroz nečisnicu (kloaku). – Niži kralježnjaci (kružnouste, ribe, a u prvom stadiju razvoja i vodozemci) dišu škrgama. One se nalaze u škržnim udubinama, a sastoje se od tankih listića, isprepletenih krvnim žilicama. U tim se listićima obavlja izmjena plinova: iz vode se apsorbira kisik, a u vodu se izlučuje ugljični dioksid. Kopneni kralježnjaci dišu plućima, koja su nastala modifikacijom prednjega dijela probavnoga sustava. I kopneni kralježnjaci imaju u zametnome stadiju začetak škržnih udubina, ali se škrge ne razvijaju, osim u ličinki vodozemaca. Dušnik je u svezi sa ždrijelom, a račva se u dvije dušnice (bronhe), a ove se granaju u sve manje cjevčice, dok ne završe plućnim mjehurićima (alveolama). Građa pluća (kao i drugih organa) sve je složenija što je životinja na višem sistematskom mjestu.
Kralježnjaci imaju zatvoren optok krvi. Čini ga sustav cijevi (arterije, vene i kapilare) u kojima struji krv, a tjera ju srce. Srce je šupalj mišić, razdijeljen na dva (ribe i ličinke vodozemaca), tri (odrasli vodozemci i gmazovi) ili četiri dijela (ptice i sisavci). Tekućinu što teče žilama, krvnu plazmu, tvore hranjivi sastojci upijeni u crijevima, obrambene i druge tvari, a u njoj se nalaze crvena i bijela krvna tjelešca (eritrociti i leukociti) te krvne pločice (trombociti). Crvena krvna tjelešca prenose kisik iz pluća u tkiva, odakle odvode u pluća ugljični dioksid, koji kroz dišne organe izlazi iz tijela. Bijela krvna zrnca uništavaju mikroorganizme i druge škodljive ili nepotrebne tvari u organizmu. – Organi za izlučivanje, bubrezi, u nižih su kralježnjaka slične građe kao u kolutićavaca. Takvi se bubrezi javljaju u tijeku zametnoga razvoja i u viših kralježnjaka (gmazovi, ptice i sisavci), a tek se poslije kod njih razviju pravi bubrezi, sa svake strane po jedan, iz kojih se, preko odvodnih cjevčica, mokraća ulijeva u poseban kanal ili u nečisnicu, odakle se izvodi iz tijela. Mnogi kralježnjaci imaju mokraćni mjehur, u koji se skuplja mokraća i povremeno izlučuje iz tijela. – Kralježnjaci se razmnožavaju spolno. Osim rijetkih iznimaka, spolovi su razdvojeni. U većine nižih kralježnjaka spolni se proizvodi otpuštaju u vodu i oplodnja je jajašaca vanjska. U kopnenih kralježnjaka, a i u nekih vodenih, oplodnja je unutrašnja. Većina kralježnjaka nosi jaja; žive mlade rađaju sisavci i neke ribe (morski psi) te poneki vodozemci (neke žabe, daždevnjaci) i gmazovi (neke kornjače i zmije). Niži kralježnjaci u pravilu ne vode brigu za potomstvo, za razliku od viših kralježnjaka (ptice, sisavci).
Kralježnjaci su rašireni po cijeloj Zemlji, u vodi, na kopnu i u zraku; prilagođeni su svim sredinama; mnoge vrste pokazuju znatnu raznolikost u građi tijela i načinu života. Kao najvažnije svojstvo kralježnjaka uzima se lubanja, pa otuda naziv i lubanjci. Kralježnjake dijelimo na dva nadrazreda: beščeljusti (Agnatha) i čeljustousti (Gnathostomata). Beščeljusti su većinom izumrli, a čeljustousti su se razvili u mnoštvo oblika.
Beščeljuste čini samo jedan razred, kružnouste (Cyclostomata), a čeljustouste pet razreda: ribe (Pisces), vodozemci (Amphibia), gmazovi (Reptilia), ptice (Aves) i sisavci (Mammalia). Nadrazred ribe obuhvaća hrskavičnjače i koštunjače. – Prvi beščeljusti kralježnjaci pojavili su se u ordoviciju; čeljustousti u gornjem siluru, zajedno s prvim ribama; ostale mnogobrojne vrste riba u devonu. U karbonu i permu pojavili su se vodozemci te gmazovi, koji su se silno razvili i proširili u mezozoiku, ali potkraj mezozoika, u kredi, već su bili znatno prorijeđeni i mnogi su izumrli. U juri su se pojavile prve ptice s obilježjima gmazova, dok se tek u tercijaru nailazi na fosile suvremenih ptičjih oblika. Sisavci imaju svoj daleki početak u gornjem trijasu; njihovi primitivni oblici bili su najsrodniji gmazovima, a tercijar se smatra razdobljem njihova punog razvoja, kada su se raširili po cijeloj Zemlji.
