kozmopolitizam (prema grč. ϰοσμοπολίτης: građanin svijeta), nazor koji, nasuprot patriotizmu ili neovisno o njemu, ponajprije zagovara jedinstvo ljudi širom svijeta; u strožem povijesnom smislu, shvaćanje koje državnim, nacionalnim, a pokatkad i vjerskim ogradama suprotstavlja zajedništvo društvene elite cijeloga svijeta. Kozmopolitizam se u građanskome društvu javlja u pravilu kod članova vladajuće klase, koji se osjećaju ne samo građanima već i gospodarima cijeloga svijeta. U tom su smislu Rimljani pokazivali kozmopolitske tendencije unutar granica Rimskoga Carstva. U europskom feudalnom društvenom poretku kozmopolitskoj je orijentaciji pogodovala ideja o jedinstvu zapadnog svijeta na čelu s papom ili carem. Filozofi prosvjetiteljstva zagovarali su kozmopolitski ideal utemeljen na shvaćanju o jedinstvu i istosti ljudske naravi, a Kant je svjetsku povijest poimao s kozmopolitskoga stajališta. U doba globalizacije promišljaju se perspektive i mogućnosti svjetskog civilnoga društva i kozmopolitske demokracije. Kozmopolitizam može dobiti svoj pozitivni sadržaj samo ako počiva na humanističkim, slobodarskim načelima, na protivljenju svakom obliku izrabljivanja i tlačenja čovjeka. – Kozmopolit, čovjek koji cijeli svijet smatra svojom domovinom.
