struka(e):

Kórógyi [ko:'ro:i] (Korogi, Korođski), plemićka obitelj. Od XV. st. nazivaju se i knezovima od Castella pozivajući se na navodno srodstvo s tom obitelji. Prema Simonu de Kézi, ugarskom kroničaru iz XIII. st., potomci su njemačkog viteza Kleta (Keleda), koji je u Ugarsku došao za vladavine kralja Geze II. Arpadovića. Novija madžarska historiografija tu tezu ne prihvaća, već smatra da je prvi poznati član obitelji bio Klet (Keled), koji je poginuo u borbama protiv Tatara (1241). Imanja su im se nalazila u Vukovskoj i Baranjskoj županiji, te u županijama Tolna i Temes. Kao gospodari Osijeka sporili su se s opatijom u Cikadoru oko tamošnjih tržišnih pristojbi i prijelaza preko Drave. Prozvani su po svojoj utvrdi Korog, južno od Osijeka, koju je prije 1290. podignuo Kletov sin Grgur. Potkraj XIII. st. podijelili su se na dvije grane: Kórógyije i Seglačke (prema posjedu Szeglak u Baranjskoj županiji). Bili su u srodstvu s Gorjanskima i Perenyima. Mnogi članovi obitelji obnašali su značajne dužnosti u Hrvatsko-Ugarskome Kraljevstvu. Ladislav, pečuški biskup (1315–46), ponovno je dobio 1343. od kralja Ludovika I. Anžuvinca gradove Korog i Nádasd u županiji Tolna, koje im je prethodno bio oduzeo kralj Karlo I. Robert. Stjepan, koji je među ostalim dužnostima obnašao i onu mačvanskoga bana (1383–85., te s Nikolom Treutulom 1394–97), te Ladislav, bugarski ban (1366–68), bili su pristaše kralja Sigismunda Luksemburgovca. Stjepan je s promjenljivim uspjehom sudjelovao u borbama protiv braće Horvat i njihovih pristaša. God. 1386. bio je zarobljen u bitki kraj Gorjana, a oslobođen iduće godine kada su Sigismundovi pristaše osvojili Počitelj, u kojem je bio zatočen. Sudjelovao je u bitki kraj Nikopola (1396). Kralj Sigismund dao mu je vlastelinstvo Cseri u županiji Temes (1387) i utvrđeni grad Harsány u Baranjskoj županiji (1388). Njegovoj su grani obitelji ujedno pripala imanja Ladislava Seglačkoga (Szeglakija) (među ostalim i Koška), pripadnika druge grane obitelji, jednog od najistaknutijih pristaša braće Horvat, pošto je ovaj bio pogubljen. Stjepanov sin Filip spominje se kao župan županija Temes, Krassó te kaštelan utvrde Sebes (1404) i kraljičin magistar tavernika (1413–19). Filipov sin Ivan (u. 1457) bio je sudac kraljevskog dvora (1440), mačvanski ban (1447–56) te baranjski (1448–56), požeški (1450–56) i vrbaški župan (1453–55). U sukobima oko krune isprva je pristajao uz Vladislava I. Jagelovića, a potom uz Ladislava V. Postuma. Posljednji muški član obitelji bio je Gašpar (u. 1471. ili 1472), sin mačvanskoga bana Ivana.

Citiranje:

Kórógyi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/korogyi>.