STRUKE:

apercepcija

apercepcija (ad- + latinski perceptio: razjašnjavanje, bistrenje, poimanje, shvaćanje), općenito, razjašnjavanje osjetilnih sadržaja, njihovo uzdizanje do veće jasnoće i razgovijetnosti u svijesti; konačna, jasna faza percepcije u kojoj postoji prepoznavanje, identifikacija i razumijevanje njezina sadržaja. Izraz apercepcija. mijenjao je značenje. G. W. Leibniz suprotstavlja apercepciju kao svjesnu predodžbu percepciji, koja može biti i nesvjesna (»petite perception«). J. F. Herbartu apercepcija je psihičko prerađivanje i usvajanje novih predodžbi na temelju već stečenih predodžbi, koje on naziva »aperceptivnom masom«. Po W. Wundtu, apercepcija je u biti voljni čin, koji čini objektivnu stranu same pozornosti. I. Kant razlikuje empirijsku apercepciju, tj. svijest o sebi prilikom unutarnje zamjedbe, od transcendentalne apercepcije, koja se sastoji u svođenju sadržaja svijesti na jedinstvo apriornih elemenata svijesti (na »transcendentalnu svijest«). W. Jerusalem zove fundamentalnom apercepcijom naš temeljni način doživljavanja, koji se sastoji u tome da predmete doživljavamo kao »središta sila«.

apercepcija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 5.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=3285>.