Komarica, Zvonimir

Komarica, Zvonimir, hrvatski publicist i političar (Banja Luka, BiH, 28. I. 1920Zagreb, 11. IV. 2004). Srednju tehničku školu završio u Zagrebu. U svibnju 1941. ustaške su ga vlasti uhitile i zatočile u kerestinečki logor; nakon bijega (14/15. srpnja) zatočenika komunista bio je zarobljen u kolovozu i zatočen u Lepoglavi do 1943., kada su kaznionicu oslobodili partizani. Nakon rata u diplomatskoj službi u Londonu, New Delhiju i Ankari. Obavljao različite dužnosti u organima vlasti i društveno-političkim organizacijama SRH: bio ministar za iseljeništvo u Izvršnom vijeću Sabora (1963–67), utemeljitelj i direktor Instituta za migracije i narodnosti (1967–71). Godine 1971. umirovljen, a 1972. uhićen sa skupinom članova Matice Hrvatske te osuđen na dvije godine strogoga zatvora. Objavio knjige: Grobovi bez sjena (1962), Do smrti i nazad u Hrvatskoj (1990), Suton hrvatskog proljeća (1993) i dr.

Komarica, Zvonimir. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 22.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=32540>.