struka(e):
Knežević, Vinko
hrvatski podmaršal u habsburškoj vojsci
Rođen(a): Gračac, 30. XI. 1755.
Umr(la)o: Sveta Jelena, danas Šenkovec kraj Čakovca, 11. III. 1832.

Knežević, Vinko, hrvatski podmaršal u habsburškoj vojsci (Gračac, 30. XI. 1755Sveta Jelena, danas Šenkovec kraj Čakovca, 11. III. 1832). Najmlađi sin generala M. Kneževića. God. 1772. pristupio Kraljevskoj ugarskoj tjelesnoj gardi, 1775. postao potporučnikom 56. pješačke pukovnije. U austro-turskom ratu (1788–91) proslavio se kao bojnik dragovoljaca F. Vukasovića, potom kao njihov zapovjednik pa je ista postrojba nešto poslije nazvana Kneževićevim husarima. God. 1797. bio je promaknut u čin pukovnika, a 1801. Marija Terezija odlikovala ga je Viteškim križem i promaknula u general bojnika. God. 1808. bio je imenovan carskim potkapetanom Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Sljedeće godine kao podmaršal sudjelovao je u opsadi Zadra, tada u francuskoj vlasti. Premda je 1812. bio umirovljen, iste je godine reaktiviran pa je sudjelovao u oslobađanju prekosavskih teritorija od Francuza. God. 1815. bio je imenovan vojnim upraviteljem Venecije, a nedugo potom, oprostivši se od vojne službe, povukao se na obiteljsko imanje Sveta Jelena kraj Čakovca.

Citiranje:

Knežević, Vinko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/knezevic-vinko>.