Klović, Julije (latinski Georgius Julius Croata, tal. Giulio Clovio Croata), hrvatski minijaturist (Grižane u Vinodolu, 1498 – Rim, 3. ili 5. I. 1578). Prema G. Vasariju došao je u Veneciju 1516; u Rimu bio učenik G. Romana. God. 1523–26. boravio je u Madžarskoj kao minijaturist na dvoru hrvatsko-ugarskoga kralja Ludovika II. Nakon povratka u Italiju 1527. postao je svećenik, promijenio je ime Juraj u Julije u čast svojem učitelju. Neko je vrijeme živio u samostanu Candiana kraj Padove, gdje je prijateljevao s veronskim minijaturistom Gerolamom dei Libri. Napustivši redovnički stalež, bio je u Perugi u službi kardinala Marina Grimanija (1534–38), a od 1540. u Rimu kardinala Alessandra Farnesea. U Rimu je došao u dodir s vodećim umjetničkim ličnostima onoga doba: Michelangelom, P. Bruegelom st., G. Vasarijem, V. Collonom te mladim El Grecom, kojega je kao vrsnog slikara preporučio kardinalu. El Greco ga je iz zahvalnosti i prijateljstva portretirao.
Klovićev je opus golem, ali je vrlo teško donijeti cjelovit katalog njegovih djela jer su mnoga izgubljena ili su mu atribuirana bez osnove. Pripisuje mu se niz minijatura drugoga dijela Misala čazmanskoga prepošta Jurja Topuskoga i zagrebačkoga biskupa Šimuna Erdődyja u riznici zagrebačke katedrale (D. Kniewald).
Među njegova ranija djela ubrajaju se iluminacije rukopisa Evangelistarium Grimani (1531–34) u venecijanskoj Marciani, s likovima evanđelista i prizorima iz Kristova života, nastale pod utjecajem mletačkih i rimskih slikara, a pojedinosti upućuju i na Dürerov utjecaj. Prvo njegovo remek-djelo bio je kodeks Časoslov Stuarda de Rothesaya (London, British Museum), rađen za kardinala M. Grimanija. Minijature preko cijele stranice – Navještenje, Krist na Lazarovu grobu, Raspeće – i ostali manji prizori otkrivaju majstorovo prihvaćanje rimskoga stilskoga izraza Rafaelova kruga, uz prisutnost prvih manirističkih kolorističkih i dekorativnih elemenata. Za istoga mecenu uresio je Komentar poslanice sv. Pavla Rimljanima (London, Soane’s Museum) koji se datira u 1537–38., a pokazuje utjecaje dekoracija vatikanskih Loggia (Rafael, G. Romano) i Michelangela, os. u golim likovima. Profinjen duh manirizma vidljiv je u kolorističkim odnosima i irealnim perspektivama.
Za svojega mecenu A. Farnesea završio je 1546. Časoslov Farnese (New York, Pierpont Morgan Library) u kojem se nalazi 28 većih minijatura s prizorima iz Staroga i Novoga zavjeta i bogata dekoracija margina i okvira. U tome veličanstvenom časoslovu majstor je sve originalniji, što se ogleda u zagonetnim izrazima izduljenih likova, u izgledu interijera i krajolika, u pretežnosti plavih, ljubičastih, blijedozelenih, žutih i ružičastih nijansa, kao i u raskošnome dekorativnome repertoaru. Neke minijature u tome časoslovu pripisane su P. Bruegelu st. (Ch. de Tolnay). Lekcionarij Towneley (New York, Public Library) datira se nakon 1550. Veliki listovi s prikazima Sv. Pavao osljepljuje Elimu, Tri teološke vrline (Pariz, Louvre), Raspelo sa sv. Magdalenom i Oplakivanje (Firenca, Uffizi) kao i velik broj crteža (Sveta obitelj pod hrastom, Zagreb), zaokružuju Klovićev umjetnički opus.
Klović je posljednji veliki predstavnik minijaturnoga slikarstva u doba kada ono doživljava pad; on je originalna umjetnička ličnost, što se osobito ogleda u bogatstvu invencije, u dekoracijama i figuralnim prikazima, u majstorskome crtežu i kolorističkoj istančanosti. Njegov doprinos minijaturnoj umjetnosti, i umjetnosti manirizma općenito, osigurao mu je ugledno mjesto u umjetnosti cinquecenta. Svoje uzore nalazio je u likovnim ostvarenjima Michelangela i Rafaela kojih je monumentalne kompozicije transponirao u sitan format. Bio je vrlo cijenjen i neobično hvaljen od suvremenika (prozvan je Michelangelo minijature), poslije pak zaboravljen i djelomice osporavan; tek s novim istraživanjima i interpretacijama uočen je njegov doprinos europskoj i hrvatskoj likovnoj umjetnosti.
