Kilpi [ki'lpi], Volter Adalbert (pravo prezime Ericsson), finski književnik (Kustavi, 12. XII. 1874 – Turku, 13. VI. 1939). Diplomirao filozofiju; bio je ravnatelj knjižnice u Turkuu. S početka tipični estet europskoga »kraja stoljeća«, slikovita izraza koji teži ljepoti i posebnosti baudelaireovske »amoralne« umjetnosti. U tom je smislu pisao tekstove o likovnosti i književnom stvaralaštvu. U romanima se, međutim, okrenuo modernističkim težnjama, novim jezičnim rješenjima, unutarnjem monologu, bljeskovima prošlog vremena u sadašnjosti te preciznu faktografskom opisu. Sve to zbija u kratki vremenski raspon, u kojem nastoji zaustaviti i prošlost i suvremenost, prikazujući presjek društvenoga ustroja. Po tome je istaknuti finski modernistički pisac, koji je stečevine moderne europske proze unio u finsku književnost. Djela: Batšeba (Bathseba, 1900), Parsifal (1902), Antinoj (Antinous, 1903), U Alastalovoj kući (Alastalon salissa, I–II, 1933), Put do crkve (Kirkolle, 1937) i dr.
