Kikić, Hasan, hrvatski i bošnjački književnik (Gradačac, 20. VIII. 1905 – Rapta kraj Skender-Vakufa, 6. V. 1942). God. 1926. završio je učiteljsku školu u Zagrebu, jer je zbog sudjelovanja u đačkome štrajku bio isključen iz škole u Derventi. Radio je kao učitelj u Bosni i Hrvatskoj, 1938. završio je studij prava u Beogradu, 1940. postao pravni referent u Prosvjetnom odjelu Banovine Hrvatske, ali je zbog ilegalne komunističke djelatnosti iste godine vraćen na mjesto učitelja, potom unovačen u domobranstvo, a 1942. priključio se partizanima.
U Zagrebu je 1930-ih godina došao u dodir s pokretom socijalne književnosti, prijateljujući s M. Krležom, A. Cesarcem, K. Hegedušićem, V. Bogdanovom i dr. Sa skupinom lijevo orijentiranih bošnjačkih intelektualaca izdavao je 1937–39. mjesečnik Putokaz: list za društvena i književna pitanja. Tematika svih njegovih djela, pisanih realističko-naturalističkim i ekspresionističkim krležijanskim izrazom, vezana je uz zavičajnu sredinu bosanske provincije. Za života je objavio proturatnu knjigu novela o I. svjetskom ratu i njegovu odrazu u bosanskoj Posavini Provincija u pozadini: beletristički ciklus iz rata (1935), romane Ho-ruk! (1936) i Bukve: roman bosanskog sela (1938) te, pod pseudonimom Alija Korjenić, antifašističku brošuru Šta se događa u Španiji (1937), a cijeli njegov opus objavljen je posmrtno (Lole i hrsuzi, 1947; Zgode o nasušnom hljebu, 1949. i dr.).
