struka(e):

kemijska ekologija, grana ekologije koja proučava tzv. semiokemikalije, biokem. spojeve koje proizvode i otpuštaju neki organizmi i njima utječu na fiziologiju i ponašanje drugih organizama. To je interdisciplinarna grana koja obuhvaća kemiju i ekologiju, zatim specijalna područja biokemije, pa molekularnu biologiju i fiziologiju, ekologiju ponašanja, populacijsku ekologiju i interakciju među hranidbenim stupnjevima. Kemijska ekologija proučava feromone, spojeve kojima se služe kukci u međusobnom prenošenju različitih informacija pripadnicima iste vrste, i alomone, kemikalije koje služe za upozorenje u odnosima među različitim vrstama, kao i biljne spojeve koji privlače ili odbijaju kukce. Nakon istraživanja feromonski spojevi komercijalno se sintetiziraju i upotrebljavaju kao mamci u zamkama za kukce ili za zbunjivanje kukaca u pronalaženju spolnih partnera ili biljaka domaćina. Prednost je semiokemikalija što nisu otrovne poput pesticida, a feromoni su djelotvorni u vrlo malim količinama, od samo nekoliko grama po hektaru u sezoni. I dok pesticidi ubijaju i korisne i štetne kukce, feromoni djeluju samo na ciljanu (nametničku) vrstu.

Citiranje:

kemijska ekologija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/kemijska-ekologija>.