Keglevići

Keglevići, hrvatska plemićka obitelj proistekla iz plemenitoga roda (lat. generatio, genus) Prkalja, smještena u Pozrmanju. Prvi se spominje Budislav u ispravi hrvatskoga bana Mladina II. Bribirskoga iz 1322. U drugoj polovici XIV. st. istaknuti član roda bio je Budislavov unuk Kegal. Prema tom patronimiku potkraj XIV. i na početku XV. st. došlo je do promjene prezimena roda, pa se nakon 1412. spominje isključivo prezime Keglević. Na prijelazu iz XIV. u XV. st. najistaknutiji član obitelji bio je Stjepan, koji je 1396. od hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga bana Nikole II. Gorjanskoga, a 1412. od kralja Sigismunda Luksemburgovca dobio potvrdu plemićkih povlastica. U Sigismundovu pismu iz 1436. Stjepanov sin Šimun nosi pridjevak »Porički« po obiteljskome najvrjednijem posjedu Poričane na Zrmanji podno Kegaljgrada. God. 1479. kralj Matija Korvin potvrdio je Keglevićima zemljišta i plemićke povlastice, a 1487. dodijelio nove posjede Šimunu i njegovim sinovima Ivanu i Petru. Ivan je pritom dobio posjede u županijama Knin, Nebljuh, Gacka i Luka, te 1495. grad Bužim (Zagrebačka županija), nakon čega su Keglevići stekli pridjevak »Bužimski« (de Buzin).

Osim te grane, postojala je istočna grana obitelji, istočno od rijeke Une i oko njezina pritoka Unca. Prvi poznati član bio je Ivan, koji se spominje u jednoj ispravi iz 1449. U drugoj polovici XV. st. istaknuli su se Petar, koji je nosio i pridjevak »Gradački«, te Vuk, koji je nakon Krbavske bitke bio kaštelan kraljevskoga grada Ripča na Uni. Na početku XVI. st. Vukovi su se sinovi Mihovil i Ivan pod osmanskim pritiskom preselili u Slavoniju.

Najistaknutiji član obitelji Keglevića Bužimskih bio je Ivanov sin, hrvatski ban Petar, koji je stekao mnogobrojne posjede u sjevernoj Hrvatskoj. Odlukom Ugarskoga sabora 1542. bio je dužan vratiti Međimurje kralju Ferdinandu I. Habsburškomu. Kralj je ipak 1547. obiteljske posjede vratio Petrovu sinu Jurju. Tada je započeo sukob između Keglevića i Székelya zbog vlastelinstava Krapina i Kostel. Osobito snažni za seljačke bune 1573., sukobi su prekinuti udajom Petrove unuke Ane za Karla, sina Luke Székelya (1594).

Premda je Petar imao osam sinova, obiteljsku je lozu nastavio samo Šimun, ženidbom Sofijom Ratkaj Velikotaborskom, a nakon njezine smrti ženidbom Magdalenom, kćerju ugarskoga plemića Petra od Gerse, koji je imao posjede u Varaždinskoj županiji. Šimuna je nadživio samo njegov brat Mate. Oba su se brata istaknula 1565. u bitki protiv Osmanlija kraj Obreške. Poslije je Šimun obnašao diplomatske i političke dužnosti, dok je Mate branio obiteljske posjede od Osmanlija. Ostala su braća poumirala vrlo mlada; Ivan je umro kao maloljetnik, Juraj i Gašpar u diplomatskim službama od posljedica kužnih epidemija, Franjo i Nikola od bolesti, a Petar u bitki protiv Osmanlija podno Kanjiže 1566.

U sljedećem naraštaju istaknuli su se potomci Šimuna, koji je pored kćeri Ane imao sinove Petra (u. 1602), Ivana (u. 1619) i Jurja (u. 1621). Petar i Ivan sudjelovali su u drugoj polovici XVI. st. u radu Hrvatskoga sabora, Juraj je 1598–99. bio podban i veliki župan Zagrebačke i Križevačke županije, sudjelovao je u radu Hrvatskoga sabora te bio imenovan vrhovnim zapovjednikom hrvatske vojske. Jedan od njegovih sinova bio je hrvatski političar i ljetopisac iz XVII. st. Petar. Njegov brat Nikola bio je župan u Torni (Turna nad Budvou) i zapovjednik utvrde Ónod, istaknuo se u protuosmanskim ratovima potkraj XVII. st., a 1671. kralj Leopold I. Habsburški imenovao ga je svojim komornikom. Na saboru u Požunu 1687. Leopold I. podijelio je Nikoli i njegovoj obitelji nasljedno grofovstvo. Nikola je bio začetnik ugarske grane obitelji, koja je koncem XVIII. st. izgubila doticaj s Hrvatskom. Na prijelazu XVII. u XVIII. st. u Hrvatskoj je djelovao Petrov unuk, banski namjesnik i veliki župan Petar, a u XVIII. st. te na početku XIX. st. unuka potonjega, pjesnikinja Katarina Patačić. Hrvatska grana obitelji izumrla je početkom XX. st.

Keglevići. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 5.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=31094>.