Kasprowicz [~pro'v’ič], Jan, poljski književnik (Szymborze kraj Inowrocława, 12. XII. 1860 – Zakopane, 1. VIII. 1926). Studirao filozofiju i književnost u Leipzigu, gdje se pridružio njemačkim socijalistima, te u Wrocławu. Osuđen (1887) kao socijalist na polugodišnji zatvor. Od 1889. živio je u Lavovu, gdje je obranio doktorat i preuzeo katedru književne komparatistike. S početka njegove pjesničke biografije znakoviti su u širem europskom krugu jedinstveni pokušaji stvaranja naturalističke poezije, te pjesme sa seoskom tematikom u kojima je formalno eksperimentirao; prvi je u poljskom pjesništvu pisao slobodnim stihom. Poema Krist (Chrystus, 1890) najavljuje modernistički prijelom koji će u potonjoj recepciji imati njegov opus, dok približavanje ekspresionizmu otpočinje zbirkama Svijetu na umoru (Ginącemu światu, 1901) i Salve Regina (1902), koje zajedno čine Himne (Himny, 1922), ponajbolje pjesnikovo djelo. O krajobrazu, folklornim motivima, sućuti s nevoljama svijeta i pomirljivosti u skladu s franjevačkim naučavanjem govore zbirke Balada o suncokretu (Ballada o słoneczniku, 1908) i Sirotinjska knjiga (Księga ubogich, 1916). Jedan je od najistaknutijih pjesnika poljskoga modernizma i Mlade Poljske. Vrlo je značajan i njegov prevoditeljski opus (između ostaloga, preveo djela Eshila i Euripida, Shakespearea, Marlowea, Byrona, Goethea, Schillera, Rimbauda, Maeterlincka i francuska djela A. Mickiewicza).
