kartular (srednjovj. lat. chartularium: zbirka akata, spisa, prema chartula, deminutiv od charta: papir, spis), knjiga u koju je fizička ili pravna osoba (najčešće samostan ili crkva) u srednjem vijeku unosila prijepise isprava izdanih njoj u korist. Za kartular se rabilo više naziva, najčešće registar, katastik, montanej, polikorion. Osim prijepisa isprava kartulari često sadržavaju različite bilješke te inventare pokretnih i nepokretnih dobara. Neki nisu pisani kronološki; često ih je pisao veći broj pisara pa obiluju jezičnim i drugim pogrješkama, a stručna ih diplomatika naziva kopijalnim knjigama. U Hrvatskoj su poznati Povaljski kartular, pisan 1184. ćirilicom i hrvatskim jezikom, sačuvan u prijepisu iz 1250., Supetarski kartular, ljetopis o postanku benediktinskoga samostana koji je u Poljicima osnovao Petar Crni oko 1089., Kartular benediktinskoga samostana sv. Stjepana pod borovima u Splitu, Kartular crkve sv. Dujma u Splitu, Kartular nekadašnje opatije sv. Ivana evanđelista kraj Biograda, Kartular samostana sv. Krševana u Zadru i Kartular samostana sv. Marije u Zadru. Svi su ti kartulari dragocjeno vrelo za proučavanje hrvatske srednjovjekovne povijesti.