Juan Manuel [xuạn manu'l], don, infant od Kastilje i španjolski književnik (Escalona, Toledo, 5. V. 1282 – Córdoba, 13. VI. 1348). Unuk Ferdinanda III. Svetoga, nećak Alfonsa X. te jedan od regenata za malodobnosti Alfonsa XI. Kao guverner u pograničnim pokrajinama borio se uspješno protiv Maura. Zbog ubojstva njegova ujaka Don Juana ustao je protiv Alfonsa XI., ali se, nakon poraza, izmirio s kraljem. Poznavatelj jezika, prava i teologije. Predvodnik novoga stila španjolskoga plemstva, koje je osim ratovanja počelo cijeniti naobrazbu i dvorski život. Začetnik španjolske pripovjedne proze, poznat po strogim mjerama protiv kolanja krivih prijepisa svojih djela. Značajnija djela: Grof Lucanor (Conde Lucanor, 1335), zbirka pripovijedaka temeljena na Pliniju Starijemu, basnama, Bibliji, kronikama i arapskim bajkama, s kasnijim utjecajem na Cervantesa i Calderóna, zatim Knjiga o staležima (Libro de los estados, oko 1339), poučni tekst u obliku dijaloga o svjetovnom odgoju i o vjeri, Knjiga o vitezu i štitonoši (Libro del caballero y del escudero, 1326), tekst o odgoju budućega dvoranina, i Knjiga o oružju (Libro de las armas, 1332), podrobni opis autorova visokoga podrijetla.
