struka(e):
Javorov, Pejo
bugarski književnik
Rođen(a): Čirpan, 1. I. 1878.
Umr(la)o: Sofija, 29. X. 1914.

Javorov [ja'vorof], Pejo (pravo prezime Kračolov), bugarski književnik (Čirpan, 1. I. 1878Sofija, 29. X. 1914). Pripadao književnoj skupini oko časopisa Misăl, koja se zauzimala za modernizaciju i europeizaciju bugarske književnosti. Kao suradnik i urednik toga časopisa objavio je prvu zbirku Pjesme (Stihotvorenija, 1901), kojom je nastavio realističku tradiciju seoske i socijalne tematike. Sudjelovao je u pokretu za oslobođenje Makedonije. Bio je prijatelj i sljedbenik G. Delčeva te njegov biograf (Goce Delčev, 1904). Tomu razdoblju posvetio je knjigu sjećanja i eseja Hajdučke čežnje (Hajduški kopnenija, 1909). Neuspjeh Ilindenskoga ustanka i smrt Delčeva izazvali su mu egzistencijalni nemir, osjećaj duhovne otuđenosti i fatalizma. Za boravka u Ženevi, Beču i Parizu upoznao je modernu kazališnu umjetnost i francusko pjesništvo. Zbirkom Nesanice (Bezsănici, 1907) postao je začetnik simbolizma u bugarskoj književnosti. Antologijom pjesama Za sjenama oblaka (Podir senkite na oblacite, 1910) korjenito je promijenio književni ukus bugarske sredine i nametnuo dubok, misaoni pristup univerzalnim životnim temama. Istaknuo se i kao dramski pisac radeći kao dramaturg Narodnoga kazališta u Sofiji (U podnožju Vitoše – V polite na Vitoša, 1911; Kada grom udari, kako jeka zamire – Kogato grăm udari, kak ehoto zaglăhva, 1912). Stvaralački put prekinuo je samoubojstvom.

Citiranje:

Javorov, Pejo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/javorov-pejo>.