Jadranski zavod, hrvatska znanstvenoistraživačka ustanova osnovana 1945. pod nazivom Jadranski institut, sa sjedištem u tadašnjem Sušaku. U početku se bavila znanstvenim proučavanjem jadranskoga primorja sa zemljopisnoga, povijesnoga, etnografskoga, prometno-gospodarskog i tehničko-urbanističkoga stajališta. Potkraj 1948. Institut je postao sastavnom jedinicom JAZU, obrađujući od tada opća pitanja jadranskoga primorja, posebice s područja pomorskog i ribarstvenoga prava te ekonomike pomorstva i ribarstva. Razvivši bogatu publicističku djelatnost, izdavao je Zbornik za pomorsko pravo (1951–68., 7 sv.), Prinose za proučavanje ekonomike ribarstva i ribarstvenog prava (1955–73., 7 knj.), Anale Jadranskog instituta (1956–68., 4 sv.) i Jadranske monografije (1958–68., 4 sv.). Od 1958. objavljuje i časopis Uporedno pomorsko pravo i pomorska kupoprodaja (od 1989. Uporedno pomorsko pravo, od 1997. Poredbeno pomorsko pravo). Sredinom 1974. Institut je promijenio naziv u Zavod za pomorsko pravo, historiju i ekonomiku pomorstva. Sudjelovao je u izradbi pomorskog zakonodavstva bivše SFRJ (Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi, 1975) i u međunarodnoj unifikaciji pomorskog prava i prava mora. Od 1992. preimenovan je u Jadranski zavod HAZU; danas proučava poglavito pitanja pomorskog prava, općega transportnog prava i prava mora. Surađuje s mnogobrojnim međunarodnim udrugama i tijelima: Međunarodnom pomorskom organizacijom (International Maritime Organization – IMO), Međunarodnim pomorskim odborom (Comité Maritime International – CMI), UNCTAD-om, Svjetskom trgovačkom organizacijom i dr.
