Jacobi [jako:'bi], Friedrich Heinrich, njemački filozof (Düsseldorf, 25. I. 1743 – München, 10. III. 1819). Bio predsjednik Akademije znanostî u Münchenu od njezina utemeljenja 1807. do 1812. Jedan od glavnih predstavnika filozofije osjećaja, bio pod utjecajem J. J. Rousseaua, J. G. Herdera, J. G. Hamanna i B. de Spinoze. Čovjekova je bit, prema Jacobiju, onaj duh koji izravno izvire iz Boga i prisutan je u našoj najdubljoj svijesti. Istinska filozofija počiva na osjećaju i vjeri, tj. na njihovu izvršenju u konkretnoj ljudskoj situaciji, zbog čega se Jacobi smatra začetnikom individualizma. Glavna djela: O Spinozinu nauku u pismima Mosesu Mendelssohnu (Über die Lehre des Spinoza in Briefen an Moses Mendelssohn, 1785), David Hume o vjeri ili idealizam i realizam (David Hume über den Glauben oder Idealismus und Realismus, 1787), Poslanica o Fichteu (Sendschreiben an Fichte, 1799), O božanskim stvarima (Von den göttlichen Dingen, 1811).