Ivankovo, naselje i općinsko središte 5 km zapadno od Vinkovaca; 5076 st. (2021). Leži na 103 m apsolutne visine. Župna crkva sv. Ivana Krstitelja iz 1725; nalazi iz neolitika; ostatci srednjovjekovnoga naselja (XIII–XIV. st.). Poljodjelstvo, voćarstvo (kruška, jabuka, šljiva); stočarstvo (svinja, govedo, ovca, konj). Proizvodnja vune, kožne konfekcije i galanterije, rakije i dr. Seoski turizam. – Prvi se put spominje 1389. kao posjed, 1453. kao kaštel i 1488. kao gradsko naselje u Vukovskoj županiji. U posjedu obitelji Gorjanski do 1394. God. 1394. hrvatsko-ugarski kralj Sigismund darovao je polovicu posjeda Ivanu Kórógyiju, a drugu polovicu Andriji Botošu Gorjanskomu. Nakon izumiranja Botoševe grane Gorjanskih 1460., cio je posjed dospio u ruke obitelji Kórógy. Od 1474. Ivankovo je bilo u posjedu obitelji Čupora (Moslavački), od 1488. Gereb-Vingradskih, prije 1495. Ivaniša Korvina i od 1507. obitelji Nagýpoia i Zay de Csömöra. Za osmanske vladavine sjedište nahije Požeškoga sandžaka (1537–1687), nakon toga pod upravom Ratne i Dvorske komore (1687–1702) te Vojne krajine (1702–1881). Nakon njezina ukinuća ušlo u sastav Srijemske županije (1881–1918).
